beats by dre cheap

“O,Bože, Tita nam vrati, da ove lopove za glavu skrati”


Izreka na početkuo ovog teksta mogla bi da podsjeća na progon lopova u Titovo vreme i njihovo slanje u “ćorku”.
Tada si, prema sposobnostima i radu, mogao zauzimati visoke položaje u društvu, imati veliku platu, kola, šofera itd. ali ako “zdipiš” nešto iz državne kase - letio si naglavačke i sa položaja i iz partije.
Dugo poslije Drugog svjetskog rata postojala je u KZ i kazna smrti za teži privredni kriminal! Tito je bio primer takvog proleterskog morala i “ otišao na onaj svjet” a da brojnim potomcima nije ostavio ni kolibu.
Naravno, Tito se ne može vratiti ali svaka vlast poslije njega može mnogo toga iz njegovog djela koristiti za dobro većine ljudi.
Spoljna politika Srbije zadnjih mjeseci i godina odnosno okretanje ne samo Zapadu, nego i Istoku i nesvrstanima nije ništa drugo nego dugogodišnja Titova spoljna politika. SFRJ je bila mirna zemlja i stjecište svjeta. Za nju i iz nje nisu trebale vize.
SFRJ je bila zemlja ljubavi. Slovenke su bile lude za Srbima a Srbi za Mađaricama itd. Brakovi su sklapani na preko 2o nacionalnih i vjerskih relacija. A danas se međusobno koljemo!
U Titovo vreme svako je mogao da se školuje i postane Tesla samo ako je imao dara i dobro učio i radio. Država nas je liječila besplatno i od kijavice, zubobolje itd. a najugroženije slala na lečenje u najbolje klinike svjeta..
U odbrani zemlje Tito je imao “petlju”.Njegovo gromoglasno “Ne” trojici najmoćijih ljudi svjeta u XX vjeku (Hitler,Truman,Staljin) jos odjekuje.
Slovenci,Hrvati,Muslimani,Makedonci , Crnogorci, Srbi izborili su ,poslije mnogo vjekova ropstva, svoje narodne države. Srbi su mu posebno zahvalni jer su u njegovo vreme imali tri nacionalne države: Srbiju, Hrvatsku ( država Hrvata i Srba) i BiH( država Srba,Muslimana i Hrvata) .I svi smo živeli u jednoj drzavi (Jugoslavija).
A dajući Albancima 1974 .pravo “ više od autonomije manje od nezavisnosti” (Socijalistička autonomna pokrajina Kosovo) rešio je sukob Srba i Albanaca star stoljećima. Ta forma njihovog suživota i danas je najrealnija. Ali, o tome se ne mogu dogovoriti srpski i albanski lopovi i pljačkaši – samo radnici!
Uostalom, sve rečeno nije samo priča o Titu već priča o partizanima i milionima udruženih radnika Jugoslovena od Triglava do Djevdjelije

moja zemlja
http://mojazemlja.blogger.ba
30/08/2010 08:41