moja zemlja

Slobodno me stavite u svoju listu prijatelja...Ne ujedam...

30.08.2010.

“O,Bože, Tita nam vrati, da ove lopove za glavu skrati”


Izreka na početkuo ovog teksta mogla bi da podsjeća na progon lopova u Titovo vreme i njihovo slanje u “ćorku”.
Tada si, prema sposobnostima i radu, mogao zauzimati visoke položaje u društvu, imati veliku platu, kola, šofera itd. ali ako “zdipiš” nešto iz državne kase - letio si naglavačke i sa položaja i iz partije.
Dugo poslije Drugog svjetskog rata postojala je u KZ i kazna smrti za teži privredni kriminal! Tito je bio primer takvog proleterskog morala i “ otišao na onaj svjet” a da brojnim potomcima nije ostavio ni kolibu.
Naravno, Tito se ne može vratiti ali svaka vlast poslije njega može mnogo toga iz njegovog djela koristiti za dobro većine ljudi.
Spoljna politika Srbije zadnjih mjeseci i godina odnosno okretanje ne samo Zapadu, nego i Istoku i nesvrstanima nije ništa drugo nego dugogodišnja Titova spoljna politika. SFRJ je bila mirna zemlja i stjecište svjeta. Za nju i iz nje nisu trebale vize.
SFRJ je bila zemlja ljubavi. Slovenke su bile lude za Srbima a Srbi za Mađaricama itd. Brakovi su sklapani na preko 2o nacionalnih i vjerskih relacija. A danas se međusobno koljemo!
U Titovo vreme svako je mogao da se školuje i postane Tesla samo ako je imao dara i dobro učio i radio. Država nas je liječila besplatno i od kijavice, zubobolje itd. a najugroženije slala na lečenje u najbolje klinike svjeta..
U odbrani zemlje Tito je imao “petlju”.Njegovo gromoglasno “Ne” trojici najmoćijih ljudi svjeta u XX vjeku (Hitler,Truman,Staljin) jos odjekuje.
Slovenci,Hrvati,Muslimani,Makedonci , Crnogorci, Srbi izborili su ,poslije mnogo vjekova ropstva, svoje narodne države. Srbi su mu posebno zahvalni jer su u njegovo vreme imali tri nacionalne države: Srbiju, Hrvatsku ( država Hrvata i Srba) i BiH( država Srba,Muslimana i Hrvata) .I svi smo živeli u jednoj drzavi (Jugoslavija).
A dajući Albancima 1974 .pravo “ više od autonomije manje od nezavisnosti” (Socijalistička autonomna pokrajina Kosovo) rešio je sukob Srba i Albanaca star stoljećima. Ta forma njihovog suživota i danas je najrealnija. Ali, o tome se ne mogu dogovoriti srpski i albanski lopovi i pljačkaši – samo radnici!
Uostalom, sve rečeno nije samo priča o Titu već priča o partizanima i milionima udruženih radnika Jugoslovena od Triglava do Djevdjelije

20.08.2010.

Posveta jednom vremenu

Sad je posve jasno, narodi bivše Jugoslavije su jedino i upravo u toj i takvoj Jugoslaviji bili zaista neovisni i samostalni, zahvaljujući viziji Josipa Broza Tita.

Proći će još mnogo vremena prije nego što potomci onih koji su je razbijali shvate što su im njihovi očevi učinili. Proteći će još mnogo vode dok shvate i pomire se sa istinom i brojevima koje govore o tome koliko su patnje uzrokovali, koliko krvi je poteklo zbog njihovih sitnih materijlnih interesa, koliko su grobova otkopali i koliko su tijela mrtvih i unakaženih bacili u njih, koliko su samo crkvenih zvonika i minareta porušili kad su pustili među mirne, poštene i vrijedne ljude duhove poraženih krvnika iz drugog svjetskog rata. Puno će trešanja procvijetati dok shvate potomci ovih manipulatora ljudskim sudbinama, da ništa što je stvoreno na prevaru, i temeljeno na lažima ne može pretjerano dugo opstati u bezvremenskom univerzumu planete zemlje. Puno će kiše trebati pasti da opere sve te akvarele bezumnog zločina kojeg su opijeni slatkoriječivom čarolijom jednokratnih fragmentiranih fraza mržnje i osvete počinili neki lakovjerni, lakoumni i lakomi ljudi. Puno će se snjegova otopiti prije negoli mi, mojih stotine tisuća braće i sestara i ja razasutih po svijetu, oprostimo njihovim precima što su nam razorili živote i obitelji, što su nam uništili snove i budućnost, što su pocijepali dušu našeg rodnog kraja, našeg zavičaja.

Ovaj portal, sa jedne strane je osmišljen kao posveta ideji zajedničke države Slovenaca, Hrvata, Crnogoraca, Bošnjaka, Srba, Vojvođana, Albanaca, Makedonaca i svih drugih nacija koji su tu igrom sudbine pustili svoje korjenje, a sa druge strane posveta svetoj ideji bratstva i jedinstva među njima nastaloj u slavnim danima narodnooslobodilačke borbe, te uzvišenoj borbi te ideje protiv svih oblika rasne i nacionalne diskriminacije, poput fašizma, nacizma, antisemitizma. Ovaj portal je osmišljen, i kao potpora onima koji se bore za vjersku toleranciju i suživot religija, za otvoreno društvo bez predrasuda, za istinsku demokraciju po mjeri čovjeka 21. vijeka, a ne samo parolu i dogmu uz pomoć koje će bogatiji i brojniji vladati nad siromašnima i manjinama te iskorišavati njihove ljudske i materijalne resurse.

Također, tu smo i da podržimo vječitu borbu onih koji svojim rukama i u svom znoju stvaraju višak vrijednosti, a čija se prava sustavno gaze i čiji doprinos društvu je marginaliziran do te mjere da se više i ne zna da postoje. Tu smo i zato da damo doprinos zajedničkoj misiji udružene ljevice južnoslovenskih zemalja, i zato da damo prilog borbi za očuvanje lika i djela Josipa Broza Tita, koji je jedini kroz povjest, od svih nacionalnih vođa pojedinih naroda, raznih kraljeva i kraljevskih namjesnika kojekakvih Europskih monarhija, uspio djelom i primjerom dati pravu slobodu i pravu nezavisnost ljudima ovog podneblja. Tu smo da mlađim generacijama koje dolaze jednostavno pokažemo da i pored agresivne konzumerističke propagande postoji mjesto i način da promoviraju sebe, svoje ideje, svoje vrline i nastojanja, da postoji jedan drugi, paralelni svijet u kojem možemo težiti ostvarenju svojih vizija.

I na kraju, pozdravljamo i želimo dobrodošlicu svim putnicima namjernicima koji zalutaju u naš "paralelni svijet", bili oni naši istomišljnici ili ne
.

03.10.2007.

Smrt Milana Jelica presjednika RS

Danas u 14 h u Modrici je sahranjen dr Milan Jelic uz najvise pocasti
sahrani su prisustvovali clan predsjednistva BiH Nebojsa Radmanovic, predsjedavajuci savjeta ministara Nikola Spiric, predsjednik vlade RS Milorad Dodik, predsjednik federacije BiH Borjana Kristo, visoki predstavnik Miroslav Lajcak, predsjednik i premijer Srbije, ambasadori Velike Britanije, Rusije, Grcke, Austrije, Slovenije, Crne gore...
Sahrani je prisustvovalo oko 50 000 gradjana

Obratite pažnju na gornji tekst: Sahrani Milana Jelića od članova presjedništva prisustvovao je samo Nebojša Radmanović... Jeli ova Bosna i Hercegovina normalna država? Nije da Bog kaže da jeste...Kako god bilo da bilo pokojni Milan Jelić je državni funkcioner pa makar se ta funkcija zvala i presjednik genocidne Republike srbske kako je zovu u Federaciji... I neka mene sad neko ubijedi da i ovi u Federaciji ne učestvuju u podjeli Bosne i Hercegovine... Narode moj Bosanski šta smo dočekali da nas tudjin u vidu visokog prestavnika svojim autoritetom održava još uvijek u jednoj državi.. Teško se nama kad nas Visoki pusti da se sami dogovorimo...

30.09.2007.

I Ustase su postovale Tita...

NETKO BI MISLIO DA SAM POLUDIO ŠTO SAM NAPISAO TAJ NASLOV,ALI JA OVAJ PUT NE GOVORIM O SVIM USTAŠAMA GOVORIM O NEKIMA KOJE SAM JA POZNAVAO IZ SVOG DJETINSTVA PA ĆU MORATI ISPISATI I DIO SVOJE BIOGRAFIJE JER SE GOVORI O MOM DJEDU A POSLJE ĆE SE IZ TEKSTA VIDJETI ZAŠTO JE TO VAŽNO.

MOJ DJED SE RODIO U HERCEGOVINI SA 25.GODINA PRISTUPIO JE USTAŠKOM POKRETU KAO JEDAN OD NAJBLIŽIH SURADNIKA BOBANU.

BIO JE RANJAVAN 3PUTA I SVAKI PUT SE VRAČAO,NA ZAVRŠETKU RATA JE IZBJEGAO KRIŽNI PUT JER JE BIO RANJEN I BIO JE U BOLNICI U MAĐARSKOJ,KADA SU GA MAĐARI IZRUČILI U YUGOSLAVIJU OSUĐEN JE NA PET GODINA ZATVORA,POSLJE ODSLUŽENJA DOBIVA PASOŠ,ODLAZI U AUSTRIJU I 1981SE VRAĆA NATRAG U HERCEGOVINU,GDJE ŽIVI DO SMRTI 1998.GODINE.

POŠTO SAM U KRATKIM CRTAMA OPISAO NJEGOV ŽIVOT,SVATKO BI REKAO USTAŠA KO USTAŠA,ALI SADA DOLAZI DRUGA STRANA.

OSAMDESETIH GODINA SU ME RODITELJI KAO KLINCA STALNO SLALI U HERCEGOVINU KOD DJEDA I BAKE POŠTO SU ONI STALNO RADILI U ZAGREBU,TAJ MOJ DJED JE UMENE MOŽE SE REĆI USADIO POŠTOVANJE PREMA SVIM LJUDIMA,GOVORIO MI DA SU SVI LJUDI JEDNAKI I DA IH SE NESMIJE RAZVRSTAVATI PO VJERI I NACIJI,GOVORIO MI JE O DRUGU TITU,GOTOVO MU SE DIVIO,KAO DA SU SE MOŽDA I POZNAVALI,UVJEK MI JE GOVORIO KAKO MORAM BITI DOBAR PIONIR I DRUG,ČAK KADA SAM POSTAO PIONIR POSLAO SAM MU SLIKE,SJEČAM SE KO KLINAC DA SMO ZAJEDNO GLEDALI PARTIZANSKE FILMOVE I ŠTO JE NAJVAŽNIJE JA DO 1991 NISAM ZNAO ŠTO JE ON BIO,ALI NIJE MI NI TADA ON REKAO,A NI MOJI RODITELJI.

JEDNOM KADA SAM ZA VRIJEME RATA DOŠAO KOD DJEDA NA JEDNOM ZIDU SU VISJELE UOKVIRENE SLIKE MOG TETKA KOJI JE TADA BIO U HRVATSKOJ VOJSCI I DJEDOVA SLIKA U USTAŠKOJ UNIFORMI,TEK TADA MI NIJE BILO NIŠTA JASNO,ZAR TAJ ČOVJEK KOJI ME JE SVEMU DOBROM UČIO I KOJI JE SA TOLIKO POŠTOVANJA I DIVLJENJA GOVORIO O TITU ZAR ON DA JE USTAŠA.

SLIKU NIJE OBJESIO ON NEGO TETAK PROTIV NJEGOVE VOLJE KOJI SE POISTOVJEĆIVAO S USTAŠAMA I KO ZNA ŠTO JE SVE RADIO NA RATIŠTU A I DANAS JE TAKAV SAMO ŠTO JOŠ BOLUJE OD PTSP-a.

U DJEDOVIM OČIMA SAM VIDIO SAMO SRAM IAKO JE VEĆ SLABO GOVORIO I BIO GOTOVO NEPOKRETAN MOGLO SE SA NJEGOVA LICA PROČITATI DA SE KAJE ŠTO JE BIO USTAŠA,A ONDA SAM SAZNAO JOŠ NEŠTO,ZA VRIJEME DRUGOG SVJEDSKOG RATA MOJA JE BAKA IMALA BRATA KOJI JE POGINUO U PARTIZANIMA,MOJ DJED MU JE JOŠ TADA NA POČETKU RATA REKAO,MI SMI ZAGLIBILI,A TVOJE SU RUKE ČISTE PRIDRUŽI SE PARTIZANIMA JER ĆE OVAJ RAT DOBITI ONI,ALI ŠTO JE NAJVAŽNIJE I NJEGOVA BRAĆA MISLE KAO ON CIJELA NAŠA ŠIRA OBITELJ BILI SU POŠTOVANI DRUGOVI I OD VLASTI BEZ RAZLIKE ŠTO SU BILI USTAŠE,ALI MLAĐE GENERACIJE KOJE SU SE VRATILE IZ NJEMAČKE ILI IZ DRUGIH KRAJEVA NE MISLE TAKO I DANAS ISPRED SVEGA STAVLJAJU USTAŠTVO,ZATO JA VIŠE NE DOLAZIM TAMO OD DJEDOVE SMRTI JER SAM SE IZRAZIO PRED NJIMA KAO KOMUNISTA I KAO TAKAV SAM NEPOŽELJAN MEĐU NJIMA.

HTIO SAM SAMO ISPRIČATI TO IZ SVOG ISKUSTVA JER JE TO BIO TITOV SAN DA SE POMIRE USTAŠE I PARTIZANI I DA ZABORAVE ŠTO JE BILO IDA KRENU PUTEM BRATSTVA I JEDINSTVA ALI ETO JEDNI SE GODINAMA TRUDE A DRUGI TO U ČAS SMLATE I RAZRUJU.

Ovako je opisao život svoga djeda koji je odrobijao pet godina nakon drugog svijetskog rata zato što je zaglibio kako je sam djed ispričao svome unuku... I ovo je bila naša zemlja!

29.09.2007.

Smisao Života

Većini ljudi na svijetu, pa samim tim i na Balkanu, je obitelj smisao života i sve ono čemu teže i zbog čega žive. 

Naravno da to nije loše, dapače , ali ukoliko nekima to ipak nije nešto što bi ih (do kraja) ispunjavalo, zašto oni, od kojih mnogi ulaze u vezu i brak radi okoline i kompleksa i frustracija koji bi im ta ista okolina "nabijala na nos"  ukoliko ne bi ispunili ta "nepisana pravila",  osuđuju  i vrijeđaju  one koji te kriterije ne ispunjavaju  ili ne žele ispuniti. 

Mnogi danas, upravo zbog tih spomenutih kompleksa i frustracija, ulaze u vezu i brak premda nisu riješili ni osnovna egzistencijalna pitanja, a nisu ih riješili, naravno, zbog kapitalizma .

S, druge strane, ona manjina (ne mislim na nacionalnu, da ne bi bilo zabune  ), koja tih problema nema, ulaze iz braka u brak, te iz veze u vezu tako olako ko da ulaze i izlaze iz dućana. 

Danas je situacija za većinu ljudi takva da je posla malo i sve manje , plaće su takve da ne mogu pokriti ni osnovne potrebe , a onaj ko radi, nema vremena ni za sebe, a kamoli za obitelj 

No, i bez obzira na to, većina ljudi gleda samo svoju obitelj, i već ih za: braću i sestre, rodbinu, prijatelje i znance, susjede nije briga , a kamoli za one druge. 

Neki dan gledam na TV-u kako neka žena, kad ju je novinar upitao što misli o rasprodaji  drzave ,rekla da ju boli k.... za to i da ju interesira samo vlastita familija 

No, svi ti egoisti  nikako da ukapiraju da ih upravo zato što ih boli dupe za ikoga drugoga sem za svoje i svoje djece  situacija postaje sve gora ne samo za te druge već i za njih same.  

I tu dolazimo do svojevrsnog paradoksa  jer kolikogod obitelj bila temelj društva (komunisti bi rekli osnovna ćelija društva ), toliko je i postala njegov uteg budući, kao što vidimo, ljudi su se zatvorili i učahurili u te svoje "utvrde" iz kojih ne izlaze nikako. 

A, najljigavije  i najodvratnije  mi je od svega kad te egoiste  snađe nevolja, onda se sjete tih drugih za koje ih prije nije bilo briga  i onda zovu i čak medije u pomoć kako bi im pomogli, jer eto njima je "najgore" 

Za razliku od tih kukavica  i samoljubljivaca, njihovi preci partizani  (ali i oni ostali ) su i vlastite familije ostavljali i išli u rat se boriti za tuđe, a ne svoje interese, kao i za budućnost svojih potomaka, za koje ove potonje, kao što vidimo boli k.... 

29.09.2007.

Ovce za Šišanje

Ponašanje većine ljudi,posebno Hrvata,kao da SFRJ nije ni postojala , a odricanje te iste SFRJ, posebno od strane Srba, bez iti jedne zastave SFRJ na ulici, u javnosti je najblaže rečeno nezahvalno, imajući u vidu što su svi dobili od nje. 

Narodi bivše SFRJ sada žive još od rasprodaje ostataka "tamnice naroda" premda mnoge "ovce"  toga nisu ni svjesne, "čobane"  to ionako ne interesira,lavno je da se gomila što više bogatstva u privatnim rukama , jer naposljetku, nema više zločestih komunista i te spomenute "tamnice naroda", da ih u tome spriječi, a povrh toga, današnje "ovce"  se i same nude za šišanje i klanje,  bez da ih se naganja po prostranim proplancima kao prije. 

A, kada se pašnjaci uskoro prošire, bit će novih "ovaca"  za šišanje i klanje još spremnijih za isto od domaćih "merimo ovaca" 

A, što se tiče današnje "omladine"  , ona je isto tako veliki ljubitelj "sijena", kao "ovce"  , samo s tom razlikom da ga "ovce"  žvaču, a omladina  puši(travu)  , a tko puši, ne samo da zdravlje ruši, već i mozak suši, a on je ionako isušen od TV-e filmova ...

23.09.2007.

Vize za Hrvatsku..

Ukoliko do kraja rujna ne bude dogovorena reforma policije Europska unija mogla bi da zatraži od Hrvatske uvođenje viza za građane Bosne i Hercegovine, prenose Nezavisne novine pozivajući se na izvor blizak međunarodnim diplomatskim krugovima u Bruxellesu.

To bi bila jedna od mjera kojima bi EU pokušala izvrši dodatni pritisak na vlasti u BiH za postizanje dogovora.

"Ne znam da li su pregovarači svjesni toga, ali ukoliko ne bude dogovora vrata EU bit će pomaknuta do granice s Hrvatskom. To znači da građani BiH u tu zemlju neće moći ući bez viza, i neće moći ići na more bez viza. EU ozbiljno razmatra takvu mogućnost", kazao je izvor Nezavisnih novina.

Obraćajući se nedavno zastupnicima parlamenta BiH visoki predstavnik i specijalni predstavnik Europske unije Miroslav Lajčak, je kazao da Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju neće biti potpisan bez dogovora o reformi policije.

"Ukoliko sporazum bude odbijen, bilo bi politički naivno misliti da neće biti reakcije od strane međunarodne zajednice, koja bi u tom slučaju morala promijeniti svoju politiku prema Bosni i Hercegovini", naglasio je Lajčak te je pozvao zastupnike da izaberu integraciju umjesto izolacije.

I, zamjenica pomoćnika američkog državnog tajnika za Europu i Euroaziju, Rosemary di Carlo, rekla je da će BiH biti suočena s posljedicama
, ukoliko što prije ne bude osiguran napredak u reformi policije.

Ova informacija je objavljena prije nekoliko dana u Nezavisnim novinama koje su pod direktnim uticajem Milorada Dodika...  Mislim da je ovo direktan pritisak na Bosanskohercegovačke vlasti od strane Medjunarodne zajednice i čak prijetnja ili opomen ada ce Lajček u svoje ruke uzeti važna rješenja za BiH oko kojih se naši novokomponovani politički ideolozi i ne pomišljaju da se dogovore... Ko smo mi pitam se?

21.09.2007.

Idemo dalje....

Ovaj blog sam ostavio u stanju mirovanja evo duze od dva mjeseca... Mislio sam da vise ne pisem nista na ovu temu, ali odlucio sam da nastavim sa pisanjem... Necu vise pisati o onome sto se desilo, zasto se desilo i kako se desilo... Pisacu ovako povremeno o nasoj stvarnosti, sadasnjosti, perspektivi, prognozirati kako i sta dalje... Pisao bi odma sad, ali nisam raspolozen da bilo sta napisem novo sto nije do sada uglavnom receno ili poznato...

Vi citajte dajte komentare slobodno onako kako vi mislite da treba da komentarisete, a ja sad idem malo odspavati udarila me propuha pa mi oci suze, a kad te propuha spuca onda ni mozak ne funkcionise bas najbolje, pa zato da nebi nesto ubrljo bolje da se povucem u stanje mirovanja.....

Haj u zdravlje dok me ne prodje ova promaja...

30.07.2007.

Izmjene I dopune USTAVA Bosne I Hercegovine

Cijeneci trenutnu politicku i svaku drugu situaciju u Bosni i Hercegovini, a posebno potrebu da se trenutno vazeci a nefunkcionalni Dejtonski Ustav mora mijenjati po mjeri svih naroda i gradjana Bosne i Hercegovine moja malenkost pokusala je na osnovu postojeceg nefunkcionalnog Ustava napraviti prijedlog koji bi nasi politicari mogli mirne duse prihvatiti bez bojazni da ce njime biti ugrozen interes bilo kojeg naroda za koji se nasi moderni politicki ideolozi toliko brinu da svaki svoj narod zadrze u svome kavezu kako bi narodom lakse i efikasnije vladali.... Naravno nemislim da ovaj prijedlog mora biti i konacno rjesenje, ali siguran sam da moze biti dobar pokazatelja kako urediti drzavu koja nam je svima toliko potrebna... Po meni vazne izmjene su oznacene crvenom bojom o kojima se lako dogovoriti ako se nasi dusebriznici prije toga dogovore da se hoce dogovoriti... Slijedeci moj clanak ce biti prijedlog Ustava BiH.....

 

 

1.     Slozena drzava Bosna I Hercegovina

 

         Polazeci od nepobitne cinjenice da postojeci Dejtoski Ustav Bosne I Hercegovine je dogovoren od strane prestavnika tri konstitutivna naroda I od strane prestavnika susjednih drzava Hrvatske I Srbije koje garantuju zajedno sa Medjunarodnom zajednicom I sa prestavnicima konstitutivnih naroda odrzivost I provedbu prvenstveno trajnog mira u Bosni I Hercegovini koji se pod protektoratom Medjunarodne zajednice preko  autoriteta Visokog prestavnika sa visokim ovlastima odrzava vec 12 godina narodi I gradjani Bosne I Hercegovine ocekuju od svojih prestavnika da usaglase izmjene I dopune postojeceg Ustava koji bi garantovao prvenstveno ravnopravnost konstitutivnih naroda BiH I svih njenih gradjana…

       Svjestan potrebe da se postojeci Ustav treba mijenjati po mjeri svih gradjana I naroda Bosne I Hercegovine tako sto ce garantovati potpunu ravnopravnost narodima i gradjanima pokusao sam na osnovu postojeceg I vazeceg Ustava Bosne I Hercegovine dogovorenog I potpisanog u Dejtonu napraviti izmjene koje smatram prije svega korisnim za sve gradjane I narode Bosne I Hercegovine vodeci posebno racuna o ravnopravnosti tri konstitutivna naroda…

       Zbog lakseg razumijevanja predlozenog Ustava nisam zelio da obrazlazem mijenjanje rijeci u svakom izmjenjenom clanu Ustava pa cu nastojati da obrazlozim svaki clan postojeceg Ustava za koji je to potrebno, a Ustav sam preinacio prema svakom clanu vazeceg Dejtonskog Ustava za koji sam smatrao da je to potrebno…

 

Clan 1.

 

      U stavu 3 clana 1 koji definise sastav Bosne I Hercegovine od dva entiteta predlazem da se mijenja tako sto ce stav 3 definisati sastav Bosne I Hercegovine od 140 opcina... Ovo moze izgledati da predlagac predlaze ukidanje entiteta sto I jeste istina, ali zato predlagac u stavu 4 istog clana predlaze formiranje zajednica Opcina koje prema Ustavu mogu da formiraju entite ukoliko se o tome dogovore.. Time bi Hrvatskom I Bosnjackom narodu bilo omoguceno da formiraju svoje zajednice opcina koje mogu da nazovu onako kako se opcine koje udju u zajednicu dogovore.

      Posebno predlagac u trecem stavku clana 1. Predvidja punu slobodu upotrebe sluzbenog jezika za svaku opcinu onog jezika koji odgovara sastavu stanovnistva pojedine opcine…. Prema vazecem Ustavu drzava Bosna I Hercegovina nema svoj sluzbeni jezik, pa se tako jezik koji se koristi u Bosni I Hercegovini naziva Srbskim, Hrvatskim ili Bosanskim ovisno o tome na kojem dijelu Bosne I Hercegovine se nalazite… Zato je predlagac predvidio da svaka opcina slobodno naziva sluzbeni jezik onako kako to najbolje odgovara u pojedinoj opcini kao najnizem obliku lokalne samouprave u jednoj drzavi… Istina je da se svi stanovnici Bosne I Hercegovine razumiju na svim jezicima koji su u upotrebi sto je dobro za sve drzavljane I narode Bosne I Hercegovine, ali Ustavom niti zakonom nije uredjeno na kojem pojedinom dijelu Bosne I Hercegovine vazi upotreba sluzbenog jezika naroda Bosne I Hercegovine…

       Svjedoci smo cinjenice da su naprimjer u Posavini opcine sa relativnom Hrvatskom vecinom Dejtonskim sporazumom pripale entitetu Republika Srbska, kao I neke opcine sa relativnom Bosnjackom vecinom kao naprimjer Opcina Srebrenica koja zeli da se izdvoji iz ovog entiteta sto je u suprotnosti sa vazecim Ustavom Bosne I Hercegovine I Ustavom Republike Srbske… Takodje u sastav entiteta Federacije BiH Dejtonskim sporazumom usle su opcine sa relativnom Srbskom vecinom Drvar, Glamoc, Grahovo I Petrovac…. Ove opcine sa relativno Srbskom vecinom su se nasle u sastavu dva kantona Livanjskom sa relativno Hrvatskom vecinom I Unsko-sanskom sa Bosnjackom vecinom….

Uspostavljanjem Federacije BiH 1994 godine I prihvatanjem Ustava Federacije od strane prestavnika Hrvatskog I Bosnjackog naroda koji se proglasavaju kao ravnopravni I konstitutivni narodi bez Srbskog naroda cini se prva velika greska I nepravda prema Srbskom narodu bez obzira sto se Ustav Federacije donosio u vreme rata u Bosni I Hercegovini…

      Druga nepravda koju cini Republika Srbska prema Hrvatsdkom I Bosnjackom narodu nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma je usvajanje Ustava ovog entiteta po kojem je Srbski narod konstitutivan na teritoriju RS, a Hrvatski I Bosnjacki narodi postaju u tom entitetu manjine…

       Samim potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma I uspostavljanja administrativne granice izmedju entiteta dijelovi sva tri konstitutivna naroda generalno gledajuci postaju ugrozeni od strane vecine ovisno o tome na kojem dijelu Bosne I Hercegovine zive u vreme potpisivanja Dejtonskog sporazuma I prihvatanja entitetskih Ustava….

      Vlade I jednog I drugog entiteta nisu zeljele izmijeniti svoje Ustave kako bi priznale konstitutivnost sva tri naroda Bosne I Hercegovine na cijelom njenom podrucju sve dotle dok to nije uradio Visoki prestavnik koristeci svoja Visoka ovlastenja….

     I pored toga sto su narodi konstitutivni na cijelom prostoru drzave Bosne I Hercegovine u praksi se to slabo ili gotovo nikako nemoze reci da su ravnopravni u pravom smislu te rijeci….

      Zato predlagac predlaze da se ovlasti koje sada imaju entiteti I kantoni u Federaciji prenesu na Opcine kojima se garantuje Ustavom da formiraju svoje zajednice unutar drzave Bosne I Hercegovine, ali dobrovoljno da ulaze u zajednice sa onim Opcinama za koje smatraju da imaju zajednicke interese…. Tako bi naprimjer Opcina Drvar mogla da se udruzuje sa Banja Lukom I drugim Opcinama sa Srbskom vecinom ako u tome vidi svoj interes umjesto da bude u sastavu Livanjskog kantona sa Hrvatskom vecinom…. Udruzivanjem Opcina na dobrovoljnoj osnovi daje se mogucnost svim narodima da formiraju svoje federalne jedinice ukoliko u tome vide svoj interes…

     Drugi vrlo vazan razlog za ovakav nacin ustroja drzave predlagac vidi u cinjenici znatnog smanjenja drzavnog aparata koji je jako komplikovan I skup, a koji finansiraju upravo lokalne zajednice kao sto su Opcine…

     Po vazecem Dejtonskom Ustavu narocito u Federaciji BiH Opcine pune kantonalni, federalni I drzavni budzet bez mogucnosti da odlucuju o raspodjeli istog… Opcine kao najnizi oblik organizovane lokalne samouprave su na cijelom podrucju Bosne I Hercegovine prema vazecem Dejtonskom Ustavu razvlascene tako da prakticno nemaju ovlasti u postupku odlucivanja razvoja lokalne zajednice, dok bi predlozeni nacin ustroja Bosne I Hercegovine Opcinama dao sva ovlastenja razvoja lokalne zajednice, a samim time bi to znacilo I bolji, brzi I efikasniji razvoj drzave Bosne I Hercegovine… Dalje Opcine koje nisu sposobne da pune vlastiti budzet prema predlozenom Ustavu imaju priliku da se udruze sa susjednim Opcinama ukiliko u tome vide svoj interes…

 

 

Clan 2.

 

        U prvom stavu clana dva koji govori o ljudskim pravima predlagac rijec ,,oba entiteta” zamjenjuje sa rijeci ,,opcine” na koje prelaze sve obaveze osiguranja najvisih nivoa priznavanja ljudskih prava po medjunarodnim standardima… Predlagac smatra da je daleko lakse osigurati maksimalan nivo ljudskih prava na manjem prostoru kao sto je prostor jedne Opcine nego na prostoru entiteta…. Prihvatanjem ovakvog nacina ustroja Bosne I Hercegovine Opcine bi kao lokalna samouprava preuzele gotovo sve obaveze osiguranja maksimalne zastite ljudskih prava I sloboda…. Opcine bi na tom polju imale mogucnost bliske saradnje zbog medjusobnog interesa zastite ljudskih prava prvenstveno konstitutivnih naroda koji u nekoj od Opcina su u manjini tako sto bi naprimjer vlasti u Bihacu u kojem zivi znatan broj Hrvata I Srba koji su manjina u odnosu na Bosnjake imale interes da osiguraju visok nivo zastite ovih naroda, ali bi isto tako to mogle da traze naprimjer od vlasti u Banja Luci I Mostaru za Bosnjake koji zive u tim Opcinama kao manjina u odnosu na Srbsku, odnosno Hrvatsku vecinu….

     Takodje u stavu 6 ovog clana predlagac predlaze da se rijec ,,entitet” zamijeni sa rijeci ,,opcina” dok ostali stavovi od 2 do 8 nema potrebe da se mijenjaju tako da Dejtonski Ustav se prakticno ne ukida vec samo dogradjuje I mijenaja voljom gradjana I naroda Bosne I Hercegovine bez nametanja Ustavnih rjesenja od strane Medjunarodne zajednice…

 

 

Clan 3.

 

     U clanu 3. Vazeceg Dejtonskog Ustava nadleznosti entiteta se prenose na svaku opcinu kojima pripadaju sve nadleznosti koje nisu pobrojane u stavu 1.(jedan) koje pripadaju drzavi Bosni I Hercegovini, a koji ostaje nepromijenjen u odnosu na Dejtonski Ustav… Opcine svaka posebno ili udruzene u zajednicu opcina mogu da uspostavljaju odnose sa susjednim drzvavama prvenstveno sa Republikom Srbijom I Republikom Hrvatskom u skladu sa suverenitetom I teritorijalnim integritetom Bosne I Hercegovine……

     Posebno predlagac u stavu 2 (dva) predvica pod tackom (e) pokretanje inicijative od strane opcina koja daje mogucnost raspisivanja referenduma od strane parlamentarne Skupstine I Doma naroda o ulasku u drzavnu zajednicu sa bivsim Yu Republikama, a posebno je predlagac vodio racuna o tome da se nemoze uci u drzavnu zajednicu sa Srbijom bez Hrvatske I obatno bas zbog toga da nebi doslo do preglasavanja ili diskriminacije bilo kojeg od naroda Bosne I Hercegovine… Predlagac smatra da je jedino pravedna drzavna zajednica u kojoj bi eventualno se nasla Bosna I Hercegovina sa Srbijom I Hrvatskom zajedno, a nikako posebno sa bilo kojom od ovih bivsih Yu republika…Naravno ukoliko bi nekad narodi Bosne I Hercegovine se dogovorili da imaju interes ponovnog stvaranja neke vrste drzavne zajednice sa susjednim drzavama da bi bio potreban pristanak ove dvije drzave za takvu zajednicu na ravnopravnim osnovama…

Razlog za stvaranje drzavne zajednice imaju podjednako sva tri konstitutivna naroda koja su ravnopravna u Bosni i Hercegovini... Srbi imaju interes stvaranja drzavne zajednice sa Srbijom pa i Hrvatskom zbog njihove teznje i ideje ,,svi Srbi u jednoj drzavi,, Isti razlog imaju i Hrvati Bosne i Hercegovine pa ako hocete i Hrvati drzave Hrvatske, a posebno Hrvatska zajednica iz Vojvodine... Bosnjaci imaju logicno najveci interes ocuvanja Bosne i Hercegovine kao ravnopravne drzave u zajednici sa Hrvatskom i Srbijom, te imaju legitimno pravo da Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom domovinom ne uskracujuci to pravo Bosanskim Srbima i Hrvatima...Intres Bosnjaka koji zive van granica Bosne i Hercegovine posebno Bosnjaka u Sandzaku je stvaranje ovakve zajednice u kojoj bi zivjeli u istoj drzavi sa svojim sunarodnjacima iz Bosne i Hercegovine, pa i Hrvatske...Jedan vid takvog procesa (stvaranje zajednice) je vec poceo ali o tome niko ne govori... Svi narodi Bosne i Hercegovine slobodno putuju i u Hrvatsku i u Srbiju sa licnom/osobnom kartom bez pasosa/putovnice a nije ni mali broj Bosanaca svih narodnosti koji imaju i drzavljanstva ove dvije susjedne drzave...

Povijesnim/Istorijskim odlukama ZAVNOBIH-a i AVNOJ-a Bosna i Hercegovina jeste ravnopravna Republika sa Hrvatskom, Srbijom i ostalim YU Republikama, ali samo u Jugoslaviji sto danas moderni politicki ideolozi jednostavno ne zele javno da kazu...Dakle nema ravnopravne Bosne i Hercegovine ukoliko nema drzavne zajednice najmanje sa Hrvatskom i Srbijom zajedno... Zato narodi Bosne i Hercegovine, a narocito Bosnjaci koji nisu ili su najmanje doprinijeli rasturanju Jugoslovenske zajednice moraju pokusati da isprave greske iz proslosti zajedno sa Bosanskim Srbima i Hrvatima.....

 

 

Clan 4

 

U Clanu 4 (cetiri) predlagac predvidja dvodomni parlament Zastupnicki dom i Dom naroda... Zastupnicki dom bi se sastojao od 140 zastupnika ili delegata u koji bi svaka Opcina dala po jednog zastupnika ili delegata koji bi se  birali na slobodnim izborima u svakoj Opcini.... Na taj nacin bi i manje Opcine bile ravnopravne u zastupnickom domu....

Dom naroda predvidja 20 zastupnika ravnopravno sva tri naroda ukljucujuci i nacionalne manjine sto je dosta pravednije nego sto imamo sad gdje su u Domu naroda koji stiti vitalne intrese samo konstitutivnih naroda dok manjine nemaju tu zastitu...

 

Clan 5.

 

Clanom 5 (pet) predlagac predlaze umjesto tri clana presjednistva Bosne i Hercegovine sedam clanova medju kojima ce biti i jedan prestavnik nacionalnih manjina sto po postojecem Ustavu nije slucaj... Clanovi presjednistva bi se umjesto do sada izravno od svoga naroda birali u parlamentu sa manjim ovlastenjima koja bi bila prakticno protokularna bez nekih posebni ovlasti tako da bi parakticno Bosna i Hercegovina postala parlamentarna drzava..

 

 

 

 

Clan 6

 

Svaki clan presjednistva bi predlozi po jednog Sudiju Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine koje bi potvrdio Zastupnicki dom i Dom naroda..

 

Clan 7, 8, 9, 10 i 11 nema potrebe posebno obrazlagati jer isti i nisu pretrpili neke posebne izmjene

 

Clan 12

 

U roku od tri mjeseca sve Opcine bi donijele svoje zakone koje bi uskladili sa Ustavom Bosne i Hercegovine...

 

 

28.07.2007.

Bosna i Hercegovina i Jugoslavija

BiH i njeni narodi imaju poseban interes za Jugoslaviju

 

Bosna i Hercegovina i njeni narodi imaju posebnog interesa za obnovu Jugoslavije. Poznato je da je Bosna i Hercegovina kao država nastala u toku NOB-a, odlukama zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a. Ne može se, međutim, istorija tumačiti selektivno, kako to ideološki i dnevno-politički razlozi zahtijevaju. ZAVNOBiH je dio sistema AVNOJ-a i njegove odluke su formulisane uz čvrsto uvjerenje da će Bosna i Hercegovina biti u sastavu federativne Jugoslavije. Obzirom na nacionalni sastav stanovništva, Bosna i Hercegovina ima izgleda da opstane kao država na bazi čvrstog i trajnog mira, demokratije i nacionalne ravnopravnosti ako se nalazi u sastavu Jugoslavije. Legitimno je pravo bošnjačkog naroda da doživljava Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu i izražava želju da, kao što je bilo i u prošlosti, živi na svim njenim dijelovima. Ali, isto tako je legitimno pravo Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini da žive u jednoj državi sa svojim sunarodnicima iz Srbije i Hrvatske. Ova prividna protivrječnost se može riješiti na miran i demokratski način samo ako se obnovi jugoslovenska država. Time bi bili ostvareni interesi i želje sva tri bosanskohercegovačka naroda. To se već desilo u vrijeme SFRJ, u kojoj je nacionalna ravnopravnost važila kao realna činjenica, a ne kao pusti san jugo-romantičara.

Obnova Jugoslavije i jugoslovenstva je najviše u interesu radničke klase, jer nacionalno podijeljena ona ne može igrati ulogu samostalnog činioca u borbi za svoje interese. Ne radi samo o tome da je radnička klasa u jugoslovenskim državama pod dominantnim uticajem nacionalističke ideologije. Možda i više od toga je problem što je radnička klasa u bilo kojoj pojedinoj jugoslovenskoj državi isuviše malobrojna da bi se mogla oduprijeti svojim protivnicima na regionalnom i globalnom planu. Jugoslovenska radnička klasa, objedinjena u jednom političkom pokretu i oslobođena nacionalističkih predrasuda, predstavlja respektabilnu političku snagu. Njen otpor globalizovanom kapitalu će biti uspješniji ako djeluje kao jedinstvena sila.


Zato narode moj pamet u glavu.... Naročito svi vi koji u Bosni napaćenoj živite.... Krenite prvi! Učinite Bosnu i Hercegovinu malom Jugoslavijom i pozovite svoju veliku braću da se oni Vama pridruže...ali prvo svako sa svojima krvnicima i grobarima Jugoslavije i Bosne rasčistite....

 

 

 

Kome je Jugoslavija potrebna

 

 

Jugoslavija je potrebna svim osiromašenim, obespravljenim i prevarenim građanima, a takva je ogromna većina pripadnika svih jugoslovenskih naroda. Ona im je potrebna zato što samo u njoj i pomoću nje mogu savladati glavne uzročnike svojih nedaća - nacionaliste koji su istovremeno i nova vladajuća klasa kod nas. Dokle god se naši radnici, seljaci i ostala sirotinja budu držali nacionalističkih priča, biće roblje pogodno da ih se drži u pokornosti. Svaku svoju gadost nacionalisti su spremni pripisati borbi za nacionalne interese, svaki štrajk proglasiti izdajom nacionalnih interesa, a svaki neuspjeh uticajem neprijateljskog okruženja. Ne zaboravimo da teritorijalne pretenzije ekstremista jos žive u glavama njihovih vođa i da se oni neće smiriti dok ne pokušaju da ih u potpunosti ostvare. Svaka nova ekonomska ili socijalna kriza će biti odličan izgovor ekstremistima da započnu nove sukobe, a stav tzv. međunarodne zajednice u tom slučaju moze biti vrlo različit i neočekivan. Siguran mir na našim prostorima je moguć tek kad dođe do političkog nestanka nacionalističkih snaga i ideja, tj. kad one budu političkim putem poražene. Za to je potrebna solidarnost radnika, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost. Jugoslovenski narodi i republike imaju dugu tradiciju zajedničkog života i borbe. Mi smo braća po krvi i jeziku, a takođe i po interesu, pa nema razloga da se u toj borbi ne ujedinimo. Borba ugnjetenih i obespravljenih mora biti internacionalna, jer je takva povezanost gospode ugnjetača. Svaka razdrobljenost jugoslovenskog radništva je pogubna, a svaki uspjeh u pojedinoj republici izložen prijetnjama bajoneta kojima smo opkoljeni.

Nova Jugoslavija mora biti federativna republika, od Slovenije do Makedonije, zasnovana na principima AVNOJ-a i širokoj samostalnosti republika. Novo ujedinjenje treba da bude ostvareno dobrovoljno i demokratski, uz puno poštovanje ravnopravnosti svakog naroda. Prva faza ovog procesa već je počela, povezivanjem i zbližavanjem novonastalih država. Druga faza treba da vodi kroz ukidanje svakog viznog režima i slobodan protok ljudi, roba i kapitala. Biće to Zajednica nezavisnih država po uzoru na odnose koji postoje između skandinavskih država. Treća faza će dovesti do obnove Jugoslavije i to u onom trenutku kad radnički pokret postane dovoljno jak, a radništvo svjesno potrebe povezivanja zarad ostvarivanja i osiguravanja svojih interesa. U toj fazi će se pokazati i politička i ekonomska prednost povezivanja, ali će i svačiji nacionalni interes biti potpuno ostvaren. Nova Jugoslavija će staviti ad acta ideju "Svi Srbi u jednoj državi" i "Svi Hrvati u jednoj državi", pošto će te ideje biti ostvarene, ali ovaj put ne na štetu drugih naroda. Osim toga, biće ostvaren interes Bošnjaka da žive u jednoj državi, što sad nije slučaj, obzirom na njihov položaj u Sandžaku. Prednosti bogatije kulture, većeg tržišta i moćnijih odbrambenih snaga ne treba ni dokazivati.

Nova Jugoslavija će nastati na težnji radnog stanovništva da ostvari svoje interese i da ih trajno osigura, a njegovi interesi su istovremeno interesi svake nacije, budući da ovo stanovništvo čini većinu pripadnika jedne nacije. Dakle, ni trunke jugonostalgije, čista potreba. Interesi svake nacije i narodnosti će biti osigurani postojanjem Vijeća naroda i narodnosti, koje će strogo paziti da svi zakoni budu usklađeni sa nacionalnim interesima svakog naroda.

 

 

 

 Sve krece iz Bosne

 

 Obnova Jugoslavije mora i krenuce iz Bosne...
Naravno i ja se slazem da je mozda jos rano o tome govoriti da bi moglo doci do skore obnove trece Jugoslavije, ali jedno je sigurno... Jugoslavija ce se obnoviti i to Jugoslavija koja ce opstati za sva vremena... Puno drugacija od prethodne dvije koje su se srusile kao lose napravljene kuce.

Zasto sam ja ubijeðena da ce obnova Jugoslavije krenuti iz Bosne?
Ako posmatramo narode koji sad zive na ovom prostoru (Srbe, Hrvate i Bosnjake) reci cemo da su to tri naroda i oni to uistinu jesu zato sto oni tako kazu i tako se osjecaju... Cak i imaju neke svoje posebnosti koje su poprimili od raznih osvajaca kroz Istoriju/Povijest, ali genetski to je jedan narod koji je nastao od vise Slavenskih plemena, a vremenom opet kroz Povijest/Istoriju se podijelio opredjeljujuci se prvenstveno prema vjeri/religiji... Nekada su ova tri naroda pripadala Hriscanskoj vjeri koja se 1054 godine razdijelila na Rimokatolicku i Grckopravoslavnu crkvu sto vjerujem svi znamo, a zatim na ove prostore dolazi Otomanska Imperija koja Islamizira i katolike i pravoslavce i one koji se mozda jos nisu bili opredjelili... Ove zadnje je bilo najlakse Islamizirati, ali Islamizirani su i pravoslavci i Katolici tu cinjenicu netreba zanemariti.. Sad kopanje po Istoriji ko je koga Islamiziro, pokatolicio ili popravoslavio je bespredmetna... Svi su kroz Povijest i Islamizirali i pokatolicavali i popravoslavljali, ali su ti narodi na kraju jedan narod koji vjeruje u Boga onoliko koliko vjeruje ali na tri nacina... Sva genetska istrazivanja to uglavnom potvrðuju... Narocito je to na prostoru Bosne i Hercegovine...
Zato?
Kad Bosanski narod prizna sam sebi da je Bosnjak brat Srbinu i Hrvatu i obrnuto tad ce Bosanski narod priznati Bosnu kao svoju drzavu, a svoju bracu preko Drine i preko Une i Save pozvati da im se pridruze... Kad se to dogodi Slovenija, Makedonija, Crna Gora, Kosovo i Vojvodina ce traziti da uðu u zajednicu sa svojom Slavenskom bracom i ne samo ove pobrojane republike bivse Jugoslavije nego i puno vise njih, a Bosna ce biti centar Jugoslavije kolika god bila ta Jugoslavija...

Samo da podsjetim na Istorijske i sudbonosne odluke ZAVNOBiH-a koje nisu slucajno takve donesene kakve su:
Bosna i Hercegovina je ravnopravna Socijalisticka Republika u Jugoslaviji
Nema Bosne bez Jugoslavije, a ni Jugoslavije bez Bosne....
Nekaze se slucajno u nasem narodu:

"Ebes zemlju koja Bosne nema..........


Stariji postovi

moja zemlja
<< 08/2010 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI

SFRJ
Socialisticka Federativna Republika Jugoslavija

Zauzima 2,6 procenata evrpskog prostora, izmedju 40 51 i 46 53 sjeverne sirine i 13 23 i 23 istocne duzine. Sa povrsinom od 255.804 kv.kiometara je 9.zemlja po velicini u Evropi. Sfrj se granici na sjeveru sa Austrijom i Madjarskom, na sjeveroistoku sa Rumunijom na istoku sa Bugarskom, na jugu sa Grckom i Albanijom i na zapadu i jugozapadu sa Italijom. U svakoj od ovih zemalja, zivi dio pripadnika nacionalnosti koje sacinjavaju Jugoslaviju.

Po broju stanovnika SFRJ zauzima osmo mjesto u svivetu. 1981god. bilo je 22,424.711 miliona stanovnika, od toga 11,34 miliona zena i 11,1 milion muskaraca.

Prije Prvog Svjetskog Rata, su Srbija i Crana Gora bile Kraljevine. Slovenija, Hrvatska, Bosna i Herzegovina i Vojvodina su bile pod Austougarskom, dok je Makedonija, Kosovo i jedan dio Crne Gore i Srbije do Balkanskog Rata 1912 bili pod Turskom vlascu. Po zavrsetku Prvog Svjetskog Rata, nastala je, nakon potpisivanja Versajskog Ugovora Kraljevina Srba,Hrvata i Slovenaca, na jednoj povrsini od 247.542 kv. kilometra, sa dinastijom Karadjordjevica na celu.

Toj novoj drzavi su pripadale Kraljevine Srbija i Crna Gora, (koje su svoju vlast nakon pobjede protiv Turaka prosirile i na Kosovo i Makedoniju), kao i Hrvatska,Bosna i Hercegovina, Slovenija, i Vojvodina.Ta nova Drzava je bila centralizovana. Sve pobune su ugusene u krvi.

Prva vlada se sastojala od gradjanskih partija, sa programom" Red i Mir u Drzavi".

Vec 30 Septembra 1920 su svi osnovani Sindikati koji su bili pod uticajen Komunisticke Partije bili poroglaseni za ilegalnim, a u Augustu je i Komunisticka Partija bila zabranjena.Kralj Aleksandar I. Karadjordjevic je ukinuo parlamentarni sistem poglasivsi Monarhiju 6. Januara 1929 godine.

Krajem godine je proglasena Kraljevina Jugoslavija.

Kralj Aleksandar je 1934 Godine u Marselju ubijen.

Kako je Prestolonaslednik bio maloljeten, vlast je preuzeo regent Princ Pavle Karadjordjevic.

Narodi, a posebno narodnosti nisu imali nikakva prava.Kako je vecina stanovnistva bila satavljena od zemljoradnika i stocara ta davna Jugoslavija je bila jedna od posljednjih drzava u Evropi. Nerijeseni nacionalni, socijalni i drugi problemi su podsticali djelovanje udruzene opozicije.

Vlada Cvetkovic – Macek, koja sa saglasnoscu Srbske burzoazije dobija vecu autonomiju za Hrvatsku, potpisuje Trojni Pakt.

Nakon dva dana vec izlazi Narod na ulice i protestuje protiv tog ugovora. Sproveden je vojni puc.

Maloljetni Prestolonaslednik je postavljen za Kralja, za vladu je bio zaduzen General Simic.

Hitler je pobjesnio, cuvsi za dogadjaje u Jugoslaviji, njegove planove da napadne Rusiju je morao da pomjeri za kasnije.Jugoslaviju je napao 6.Aprila 1941 godine,bez objave Rata. Rat je poceo sa bombardovanjem Beograda. Kralj i njegovi sljedbenici su pobjegli su iz Zemlje.

Teritorija srusenog Kraljevstva je podjeljena na interesne sfere Njemacke i Italije. Treci Rajh je uzeo Sloveniju, dok je Italija prisvojila Ljubljanu i ostale juzne krajeve Slovenije, Hrvatsku obalu, Dalmaciju i ostrva. Bugarska je dobila veci dio Makedonije, kao i djelove Kosova, Madjarska je dobila djelove Backe, Baranje, Medjumurja i Prekomurje. Italija je dodjelila Velikoj Albaniji djelove Crne Gore, Kosova i Makedoniju.

Za vreme rata je osnovana i Nezavisna Drzava Hrvatska, kojoj je jos pripadala Bosna i Herzegovina i Srem. Politicko vodstvo je dato Anti Pavelicu iz pokrata Ustasa.Crnoj Gori je obecano ponovno uspostavljanje Dinastije Petrovic.Beogradu je Hitler nametnuo marionetsku vladu Generala Milana Nedica.

Podjela zemlje je dovela do masovnog protjerivanja i izseljavanja stanovnistva. Proganjane su nacionalne manjine.

Kada je Josip Broz Tito 1937 dosao na vrh Komunisticke Partije, ucvrstio je njene redove, i postepeno jaca njen uticaj.

10.Aprila 1941 se sastaje Centralni Komitet i poziva narod, da se suprotstavi raskomadavanju drzave i okupatorima. Mnogi istomisljenici i dobrovoljci se javljaju, ali vladajuca burzoazija nije htjela da naoruzava radnike i omladinu. Aprilski rat je bio kratak, i Komunisti i Narod ga ne smatraju zavrsenim.

Otvaranjem Istocnog Fronta, napad Njemacke na Rusiju, ubrzava odluku CK SKJu. o oruzanoj borbi protiv okupatora.

7.Jula je ustao narod Srbije, 13.Jula Crnogorci, 22.Jula Slovenci, 27. jula Narod Bosne i Hercegovine i Hrvatske, i 11. Oktobra iste godine Makedonci. Niko u tadasnjoj Evropi nije racunao sa Jugoslovenkim ustankom i borbom koja nije prestala do 15.Maja 1945, mada se 9. Maj salvi kao zavrsetak i pobjeda Anti Hitlerovske Koalicije. Jugoslavija je bila ratni poligon koji niko nije predvidio.Prosjecno je ucestvovalo preko pola miliona vojnika Treceg Rajha, koje nisu mogli slati ni na Istocni ni na Zapadni Front, bili su vezani na teritoriji Jugoslavije sve do kapitulacije Treceg Rajha 15. Maja 1945 Godine.

29. Novembra 1943 u gradu Jajcu, na AVNOJ-u su postavljeni Temelji za novu Jugoslaviju.



poslije 1945



NEZAVISAN I SPECIFICAN PUT RAZVOJA JUGOSLOVENSKE REVOLUCIJE SMETAO JE STALJINU I PRIJE 1948. GODINE.

POSLIJE OSLOBODJENJA, KADA SMO POCELI DA TRAZIMO SOPSTVENI PUT IZGRADJE SOCJIALIZMA U SKLADU SA OSOBENOSTIMA NASE REVOLUCIJE, KADA SMO NASTOJALI DA NE PODLEGNEMO OPASNOSTIMA BIROKRATSKOG CENTRALIZMA I ADMINISTRATIVNOG RUKOVODJENJA PRIVREDNIM I DRUSTVENIM ZIVOTOM, IMAJUCI NA UMU DA PARTIJA ODGOVARA PRED SVOJOM RADNICKOM KLASOM I SVOJI NARODOM-STALJIN JE POKUSAO JUGOSLAVIJI DA NAMETNE SVOJ DIKTAT.

KRAJEM 1947. I POCETKOM 1948. GODINE POCELA JE CUDOVISNA KAMPANJA PROTV JUGOSLAVIJE. SVE ISKONSTRUISANE OPTUZBE KASNIJE SU PREPRICANE U REZOLUCIJI INFORMBIROA. ODGOVOR NA SVA PISMA STALJINA, BILO JE ISTORISJKO NE KOJE JE POTVRDIO I CK KPJ KAO I PETI KONGRES ODRZAN U BEOGRADU OD 21. DO 28. JULA 1948. GODINE. OPTUZBE, PA NI EKONOMSKE BLOKADE NISU POKOLEBALE TITA.

DEDIJEROV OPIS GLASANJA ZA RUKOVODSTVO PARTIJE POSLEDNJEG DANA V KONGRESA:

BLIZIO SE POSLjEDNJI DAN KONGRESA, KADA JE TREBALO IZABRATI NOVI CENTRALNI KOMITET. TO JE BILA POSLJEDNJA MOGUCNOST PRISTALICAMA REZOLUCIJE INFORMBIROA DA SE IZJASNE PROTIV CENTALNOG KOMITETA I TITA. GLASNJE JE BILO TAJNO. TEK OKO POLA NOCI REZULTATI SU BILI SREDJENI. PREDSJEDNIK IZBORNE KOMISIJE MILOS MINIC POPEO SE NA GOVORNICU I POCEO DA CITA REZULTATE. KAD JE DOSAO DO IMENA JOSIPA BROZA, OBJAVIO JE DA JE ZA NJEGA GLASALO 2318 DELEGATA. ZNACI PROTIV JE GLASALO SVEGA PET DELEGATA.U DVORANI SE PROLOMIO PLJESAK, PA ZATIM POKLICI, DA BI SE PRELILI U PJESMU, KOJA JE TU NA KONGRESU SPJEVANA:

"DRUZE TITO, MI TI SE KUNEMO DA SA TVOGA PUTA NESKRECEMO.

DRUZE TITO, VODJO KOMUNISTA, PARTIJA JE KAO SUNCE CISTA."

Sukob sa Staljinom i Iinformbiroom ubrzao je sagledavanje negativnih pojava drzavnog socijalizma.

Rukovodstvo KPJ doslo je do saznanja da je birokracija drustva u Sovjetskom Svezu dovela do deformacija koje su omogucile Staljinovu samovolju i nametanje neravnopravnih odnosa socijalistickih zemalja. Ali on je uvidio i opasnost u nasem vlastitom razvoju.

Na mjesto socijalisticke drzave- u srediste paznje dosla je radnicka klasa i pitanje kako osigurati njen vladajuci uticaj u drustvu.Taj proces je veoma dug, za ostvarenje toga puta potrebn je visok nivo Inteligencije svih radnika i gradjana jedne drzave.

Zakon o predaji fabrika radnicima bio je samo pocetak sprovodjenja te zamisli. Radnici su dobili pravo da putem izabranih organa-radnickog savjeta i upravnog odbora upravljaju preduzecima.

Direktor je jos uvijek zadrzao velika ovlascenja. Nisu ga postavljali organi radnickog upravljanja,vec vise privredno udruzenje, a kasnije je to pravo dobio narodni odbor opstine. Ono sto je najznacajnije, drzava je jos uvijek raspolagala cjelokupnim dohotkom preduzeca. Prenosenje toga prava na proizvodjace bice dug proces.

Prema zakonu o narodnim odborima 1949.godine lokalni narodni odbori postali su jedini i najvisi organi narodne vlasti na svojoj teritoriji. Time je presjecena birokratska povezanost sa visim narodnim odborima i podvrgavanje nizih narodnih odbora visim, pojave koje su ucvrscivanjem drzavnog socijalizma postajale sve ocitije.

Poceo se zatim smanjivati birokratski aparat u drzavnoj upravi u kojoj je broj zaposlenih smanjen za 100 000 sluzbenika.

Sprovedena je decentralizacije drzavne uprave. Savezna vlada predala je postepeno niz poslova republickim vladama, a republicke vlade lokalnin organima vlasti.

Kao rezultat tog procesa demokratizacije i decentralizacije donijet je 1953.g. Ustavni zakon koji je zapravo zamjenuo Ustav iz 1946. On utvrdjuje postojanje drustvene svojine i samoupravljanje proizvodjaca.

U Saveznoj skupstini i republickim skupstinama Zakon predvidja vjece proizvodjaca. Na mjesto prezidjuma ustanovljena je funkcija predsjednika Republike, pa 1953.g. Tito postaje prvi predsjednik FNRJ.



Sedmi kongres SKJ



Sedmi kongres SKJ, odrzan u Ljubljani 1958.g. donio je nov program SKJ, koji se, izmedju ostalog, kriticki osvrce na drzavni socijalizam i ukazuje na znacaj stvaranja samoupravnih odnosa u razvoju socijalisticke Jugoslavije. Kongres je mogao sa ponosom utvrditi da je Jugoslavija na tom putu postigla velike uspjehe koji su se odrazili i u njenom privrednom razvoju, a taj je bio tada tri do cetiri puta brzi od razvoja naj razvijenijih zapadnoevropskih zemalja.

1963.g. Jugoslavija je dobila nov Ustav koji je ozakonio daljnji razvoj samoupravljanja. Jugoslavija je tad u skladu sa svojim razvojem promijenila naziv u Socialisticka Federativna Republika Jugoslavija. (SFRJ)

Sa bitkom za samoupravljanje sve je vise rastao zahtjev da radna organizacija mora raspolagati rezultatima svoga rada. Taj se zahtjev prosirio i na drustveno politicke zajednice: da rezultatima svoga rada mora raspolagati, komuna,pokraina, republika. Uvazavanje toga zahtjeva znacilo je odumiranje otudjenih sredista moci, i drzavnih i drugih.

Razvoj Samoupravljanja zahtjevao je nov odnos ravnopravnosti nacija i narodnosti koji bi se temeljio na njihovim samoupravnim pravima. Dotadasnji ustav, takva samoupravna prava nije osiguravao.

To su bili razlozi zbog kojih se morala sprovesti reforma federativnog uredjenja nase zemlje.

S jedne strane,takvom su se procesu odupirala staljinisticka shvatanja o potrebi jake centralisticke drzave, dakle o vracanju na drzavni socijalizam. Pojavila su se cak i shvatanja da se u procesu razvoja socijalizma jugoslovenske nacije stapaju u jedinstvenu jugoslovensku naciju, bez postojanja drugih nacija i nacionalnosti. Bila su to unitaristicka shvatanja koja je KPJ odbacia jos u predratno vreme,shvatanje suprotno duhu AVNOJ-a i ostvarene ravnopravnosti naroda i narodnosti u toku narodnooslobodilackog rata. Nosilac ideja takvog vracanja na jaku centalizovanu drzavu i politiku "cvrste ruke" protiv zapocetog procesa demokratizacije, bila je grupa oko Aleksandra Rankovica. Takva su shvatanja osudjena kao neprihvatljiva, a Rankovic iskljucen iz Centralnog komiteta i iz SKJ.

Drugo krajnje shvatanje bio je zahtjev za potpunim osamostaljenjem republika do njihovog odcepljenja iz Jugoslavenske zajednice.

U Hrvatskoj su takvi zahtjevi isli za tim da se ostvari velikohrvatska ideja o okupljanju citavog hrvatskog naroda u " svojoj" drzavi. Velikosrpska ideja o okupljanju srpskog naroda u svojoj drzavi.Takvim zeljama se suprotstavljala Bosna i Hercegovina i neki drugi djelovi zemlje u kojima nase nacije i narodnosti zive izmjesani.Pocela se raspirivati nacionalna netrpeljivost.Takav nacionalizam ozivljavao je tada u svim nasim sredinama.Jedini put da se suzbije i jedna i druga tendencija bio je dalje razvijanje ravnopravnosti nasih nacija i narodnosti na osnovu samoupravnih odnosa. Proces se vrsio postepeno i uz velike otpore. Zapoceo je promjenama Ustava 1967, 1968, 1971. godine a zavrsio se donosenjem novog Ustava 1974 godine.

U osnovnoj organizaciji udruzenog rada radnici upravljaju radom i poslovanjem, uredjuju medjusobne odnose u radnom procesu, odlucuju o raspodjeli dohodka koji stvaraju.Osnovne organizacije udruzuju se samoupravnim sporazumom u radnu organizaciju, a vise radnih organizacija mogu stvorit slozenu organizaciju udruzenog rada: fabrike se udruzuju sa transportnim organizacijama,bankama, itd. Tako radni ljudi na osnovu razvijene podjele rada u savremenom drustvu udruzuju i razmenjuju svoj rad. Oni razmenjuju svoj rad i sa organizacijama u skolstvu, zdravstvu i kulturi stvarajuci sa tim organizacijama samoupravne interesne zajednice.

1976.Skupstina SFRJ donijela je Zakon o radu u kojem su razradjena ta ustavna nacela.

Vidjeli smo da proizvodjaci ne zive samo u svojoj radnoj organizaciji udruzenog rada. Oni su i stanovnici odredjene mjesne zajednice i opstine. U skupstini opstine radni ljudi upravljaju poslovima opstine preko svojih delegcija.Tako i opstine postaju samoupravne organizacije. I skupstine republika i pokrajina kao i saveznu skupstinu sacinjavaju delegacije pa takav sistem nazivamo delegatskim sistemom.

Na taj nacin delegatski princip samoupravljanja sproveden je od opstine do pokrajine, republike i federacije. Time je i Jugoslavija federacija ravnopravnih naroda i narodnosti postala samoupravna zajednica ravnopravnih naroda i narodnosti.Nasa zemlja, uprkos brzom poslijeratnom razvoju i postignutim rezultatima,nasla se posljednjih godina u velikim privrednim teskocama. Uzroci su mnogostruki- i spoljni i unutrasnji. Posljednjih godina citav svijet je zahvatila duboka privredna kriza. U razvijenim industriskim zemljama zapadne evrope, u SAD i Kanadi postoje desetine miliona nezaposlenih. Ogromni izdaci za naoruzanje, mnogostruko povecanje cijene nafte,stagniranje pa i opadanje industrijske proizvodnje pogodili su i najrazvijenije industrijske zemlje Zapada, pa i zemlje SEV-a, ponajvise Poljsku, koja se nasla u teskoj drustvenoj i privrednoj krizi.Ali kriza je najteze pogodila zemlje u razvoju pa tako i nasu zemlju. Medjutim veliki dio proistekao je iz nasih sopstvenih propusta i postupaka.Kao i ostale zemlje u razvoju i nasa se zemlja razvijala se uz pomoc inostranih zajmova, no nisu svi zajmovi pravilno iskorisceni.Kamate su povecane,pa je pozajmljeni kapital postao znatno skuplji.Nedostatak sirovina,nedovoljan izvoz na rentabilna trzista, veci uvoz nego izvoz dovode do rasta dugova nase zemlje prema inostranstvu. Produktivnost rada nasih radnika u zemlji zaostaje za produktvnosti nasi radnika u inostranstvu.Zaostajala su i planirana ulaganja u proizvodnju hrane.

Radnicko samoupraljanje, u svim sferama drustva, je proces koji zahtjeva visok nivo Inteligencije svih ucesnika u njemu, veliku Ljubav prema domovini, i razumjevanje politickog sitema.

Kratkovidost vedecih politickih funkcionera,nacionalizam kao i vjerski fanatizam,te naivnost mase je zloupotrebljena u ime onoga sto danas imamo.Po sistemu zavadi pa vladaj, su politicari, ovoga puta izigrali svoje gradjane i radnicku klasu.

Nastavak slijedi.

Dali ce narodi i narodnosti skupiti snagu da se vrate na put sa koga su ih politicari odveli vidjecemo u narednim godinama.Sasvim sigurno je vec sada,put i politika Josipa Broza Tita je bila ispravna i cjenjena u cjelom svijetu, zato se ponosimo sto smo imali cast da zivimo u njegovo vreme.Mozda ce neka nova garnitura jednoga dana shvatiti sta znaci: Zajedno smo jaci,bratstvo i jedinstvo,nesvrstanost i sloboda naroda. Mozda ce jednoga dana ljudi shvatiti da nije sva sreca u kapitalu, nego i u vrednosti duha i duse.


Radnicko Samoupravljanje
U nasem drustvenom sistemu glavni faktor mora da bude nas radni covjek i on to mora da osjeti.

Kada govorimo o nasem sistemu samoupravljanja, suvise to cinimo uopsteno i ne sagledavamo mnoge stvari koje duboko tangiraju radnog covjeka.Treba uvjek imati u vidu klasnu sustinu naseg drustvenog razvitka. Za socijalisticki razvitak nije dovoljno da stvaramo samo fabrike. I u kapitalistickim zemljama postoje i podizu se jos vece fabrike, ali znamo kakav je to nacin proizvodnje i kome odlazi profit.

Nisu ,dakle fabrike same po sebi ono sto je najbitnije. Fabrike,kao i hidrocentrale, predstavljaju sredstvo za brzi razvitak socijalizma.Nije Lenjin slucajno isticao da je elektricna energija jedan od osnovnih elemenata socijalistickog razvoja.Danas se otislo mnogo dalje,danas smo u eri,elektronike.Sve je to i te kako vaznoi ovladavanje svim sto je ljudski um stvorio je neophodno za brzu izgradnju socijalizma. Ali, ponavljam, to nikako nije ono osnovno sto daje karakter drustvenog sistema.Bitni su drustveni odnosi. Zato ja isticem znacaj klasnog aspekta. U nasem glavni faktor mora da bude nas radni covjek i on to mora da osjeti.

Medjutim,kod nas se cesto o tome ne vodi dovoljno racuna. Ima dosta mjera u kojima nije u pravom planu interes radnog covjeka, iako se misli da je tako. Evo,na primjer, kada sada govorimo o raznim restrikcijama, ne sagledavamo u kolikoj mjeri one mogu da pogode radne ljude.

Ili, na primjer, dali su nasi proizvodjaci, koji stvaraju drustvenu akumulaciju,dovoljno nagradjeni za svoj rad? Nisu. Oni su dugo vremena stezali kais i svjesno su se mirili sa nizim standardom. Jos i danas mnogi nisu placeni onako da bi mogli zivjeti onako kako zasluzuju. Zato veliki broj njih odlazi van. Kod nas se jos uvjek znatan dio viska vrijednosti administrativno zahvata i odtudjuje od radnika. On zna kuda to ide, ali ne osjeca neposrednu korist u dovoljnoj mjeri."

Ovaj odlomak iz goovora druga Tita (Borba,30.Novembbra 1970) sasvim jasno pokazuje,koliko je njemu licno bilo vazno pitanje radnicke klase.

Po meni je ovo samo jedan mali dio koji jasno pokazuje,zasto se nesmije zaboraviti rad i djelo druga Josipa Broza Tita.Ni jedan drzavnik se nije u tolikoj mjeri zalagao za polozaj radnicka klase i obicnih gradjana.Tito je znao,sretna radnicka klasa,sretan gradjanin,sretna i drzava.

Zivjelo bratstvo i jedinstvo svih naroda i narodnosti.

Zivela radnicka klasa.







Ustav SFRJ
USTAV SOCIJALISTICKE FEDERATIVNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE



UVODNI DEO OSNOVNA NACELA



Narodi Jugoslavije, polazeci od prava svakog naroda na samoopredelenje, uklucujuci i pravo na otcepljenje, na osnovu svoje slobodno izrazene volje u zajednickoj borbi svih naroda i narodnosti u narodnooslobodilackom ratu i socialistickoj revoluciji, a u skladu sa svojim istoriskim teznjama, svesni da je dalje ucvrcivanje njihovog bratstva i jedinstva u zajednickom interesu, zajedno sa narodnostima sa kojima zive, ujedinili su se u saveznu republiku slobodnih i ravnopravnih naroda i narodnosti i stvorili socijalisticku federativnu zajednicu radnih ljudi - Socijalisticku Federativnu Republiku Jugoslaviju, u kojoj, u interesu svakog naroda i nardnosti posebno i svih njih zajedno, ostvaruju i obezbedjuju: Socijalisticke drustvene odnose zasnovane na samoupravljanju radnih ljudi i zastitu socijalistickog samoupravnog sistema;



Nacijonalnu slobodu i nezavisnost;bratstvo i jedinstvo naroda i narodnosti; jedinstvene interese radnicke klase i solidarnost radnika i svih radnih ljudi; mogucnosti i slobode za svestrani razvitak ljudske licnosti i za zblizavanje ljudi i naroda i narodnosti, u skladu sa njihovim interesima i teznjama na putu stvaranja sve bogatije kulture i civilizacije socijalistickog drustva; ujedinjavanje i uskladjivanje napora i razvijanju materialne osnove socijalistickog drustva i blagostanja ljudi.Sistem Drustveno-ekonomskih odnosa i jedinstvene osnove politickog sistema, kojima se obezbedjuju zajednicki interesi radnicke klase i svih radnih ljudi i ravnopravnost naroda i narodnosti;



Udruzivanje sopstvenih stremljenja s napresdnim teznjama covecanstva.Radni ljudi i narodi i narodnosti ostvaruju svoja suverena prava u socijalistickim republikama, i u socialistickim autono,nim pokrainama u skladu sa njihovim ustavnim pravima, a u socijalistickoj Federativnoj Republici Jugoslaviji-kad je to, u zajednickom interesu, ovim ustavom utvrdjeno.



Radni ljudi, narodi i narodnosti odlucuju u federaciji na nacelima sporazumevanja republika i autonomnih pokrajina, solidarnosti i uzajamnosti, ravnopravnog ucesca republika i autonomnih pokrajina u organima Federacije, u skladu sa ovim ustavom, kao i na nacelu odgovornosti republika i pokrajina za sopstveni razvoj i za razvoj socijalisticke zajednice kao celine.



Socijalisticko drustveno uredjenje Socijalisticke Federativne Republike Jugoslavije zasniva se vlasti radnicke klase i svih radnih ljudi i na odnsima medju ljudima kao i ravnopravnim proizvodjacima i stvaraocima, ciji rad sluzi iskljucivo zadovoljavanju licnih i zajednickih potreba. Osnovu ovih odnosa cini drustveno-ekonomski polozaj radnog coveka koji mu obezbedjuje da, radeci sredstvima u drustvenoj svojini i odlucujuci neposredno i ravnopravno s drugim radnim ljudima u udruzenom radu o svim poslovima drustvene reprodukcije u uslovima i odnosima medjusobne , odgovornosti i solidarnosti, ostvaruje svoj licni materijalni i moralni interes i pravo da se koristi rezultatima svog tekuceg i minulog rada i tekovinama opsteg matrijalnog i drustvenog napretka,da na toj osnovi sto potpunije zadovoljava svoje licne i drustvene potrebe i da razvija svoje radne i druge stvaralacke sposobnosti.U skladu sa tim, neprikosnovenu osnovu polozaja coveka cine:



drustvena svojina sredstava za proizvodnju koja iskljucuje povratak bilo kog sistema eksploatacije coveka i koja, i koja ukidanjem otudjenosti radnicke klase i radnih ljudi od sredstava za proizvodnju i drugih uslova rada , obezbedjuje samoupravljanje radnih ljudi u proizvodnji i raspodeli proizvoda rada i usmeravanje razvoja drustva na samoupravnim osnovama;



oslobadjanje rada kao prevazilazenje istoriski uslovljenih razvoja drustva na samoupravnim osnovama;



oslobadjanje rada kao prevaziazenje istoriski uslovljenih drustveno-ekonomskih nejednakosti izavisnosti ljudi u radu, koje se obezbedjuje ukidanjem suprotnosti izmedju rada i kapitala i svakog oblika najamnih odnosa, svestranim razvitkom proizvodnih snaga, podizanjem rada, smanjivanjem radnog vremena, zavijanjem i primenjivanjem nauke i tehnike, obezbedjivanjem sve viseg obrazovanja za sve i podizanjem kulture radnih ljudi;



pravo na samoupravljanje, na osnoavu koga svaki radni covek, ravnopravno sa drugim radnim ljudima, odlucuje o svom radu, uslovima i rezultatima rada, o sopstvenim i zajednickim interesima i o usmeravanju drustvenog razvitka, ostvaruje vlast i upravlja drugim drustvenim poslovima. Pravo radnog covek da uziva plodove svoga rada i materijalnog napredka drustvene zajednice prema nacelu:" Svako prema sposobnostima-svakom prema njegovom radu", uz obavezu da obezbedjuje razvitak materijalne osnove sopstvenog i drustvenog rada i da doprinosi zadovoljavanju drugih drustvenih potreba.



Ekonomska, socijalna i licna sigurnost coveka; solidarnosti i uzajamnost svakog prema svima i svih prema svakom, koje su zasnovane na svesti radnih ljudi da svoje trajne interese mogu ostvarivati samo na tim nacelima;



slobodna inicijativa u razvijanju proizvodnje i drugih drustvenih i licnih delatnosti u korist coveka i drustvene zajednice.Demokratski politicki odnosi, koji omogucuju coveku da ostvaruje svoje interese, pravo samoupravljanja i druga prava, da razvija licnost neposrednom aktivnoscu u drustvenomzivotu, a narocito u organima samoupravljanja, drustveno politickim organizacijama i drugim drustvenim i udruzenjima, koja sam stvara i preko kojih utice na razvijanje svesti i na prosirenje uslova za svoju aktivnost i za ostvarivanje svojih interesa i prava. Jedankost prava,duznost i odgovornosti ljudi, u skladu sa ustavnoscu i zakonitoscu. Drustveno-ekonomski i politicki sistem proizilazi i ovakvog polozaja covaka i sluzi njemu i njegovoj ulozi u drustvu.



Suprotan je drustveno-ekonomskom i politickom sistemu, utvrdjenom ovim ustavom, svaki oblik upravljanja proizvodnjom i drugim drustvenim delatnostima i svaki oblik raspodele koji izopacavaju drustvene odnose zasnovane na ovakvom polozaju coveka - u vidu birokratske samovolje, tehnokratske uzurpacije i privilegija zasnovanih na monopolu upravljanja sredstvima za proizvodnju, ili u vidu prisvajanja drustvenih sredstava na grupno-svojinskoj osnovi i drugih oblika privatizacije tih sredstava, ili u vidu privatno-sopstvenicke ili partikularisticke sebicnosti, kao i svaki drugi oblik ogranicavanja radnicke klase da ostvaruje svoju istorisku ulogu u drustveno-ekonomskim i politickim odnosima i organizuje vlast za sebe i za sve radne ljude.



Drustvena svojina, kao izraz socijalistickih drustveno-ekonomskih odnosa medju ljudima, osnova je slobodnog rada i vladajuceg polozaja radnicke klase u proizvodnji i u drustvenoj reprodukciji u celini, kao i osnova sopstenim radom stecene licne svojine koja sluzi zadovoljavanju potreba i interesa coveka. Sredstva za proizvodnju u drstvenoj svojini, kao zajednicka neotudjiva osnova drustvenog rada i drustvene reprodukcije, sluzi iskljucivo radu u cilju zadovoljavanja licnih i zajednickih potreba i interesa radnih ljudi i razvijanju materijalne osnove socijalistickog drustva i socijalistickih samoupravnih odnosa. Sredstvima za proizvodnju u drustvenoj svjini, ukljucujuci i sredstva za prosirenu reprodukciju, neposredno upravljaju udruzeni radnici koji rade tim sredstvima, u sopstvenom interesu i u interesu radnicke klase i socijalistickog drustva. U ostvarivanju ove drustvene funkcije udruzeni radnici odgovorni su jedni drugima i socijalistickoj zajednici kao celini. Drustvenom svojinom sredstava za proizvodnju i drugih sredstava rada obezbedjuje se svakom da se,pod jednakim uslovima, ukljuci u udruzeni rad drustvenim sredstvima i da, ostvarujuci pravo rada drustvenim sredstvima, na osnovu svog rada stice dohodak za zadovoljavanje licnih i zajednickih potreba.Polazeci od toga da niko nema prvo svojine na drustvena sredstva i proizvodnju, niko - nidrustveno - politicka zajednica, ni organizacijaudruzenog rada, ni grupa gradjana, ni pojedinac - nemoze ni po kom pravnosvojinskom osnovu prisvajati proizvod drustvenog rada, ni upravljati i raspolagati drustvenim sredstvima za proizvodnju i rad, niti samovoljno odredjivati uslove raspodele. Rad coveka je jedini odnos prisvajanja proizvoda drustvenog rada i upravljanja drustvenim sredstvima.O raspodeli dohotka na deo koji sluzei prosirivanju materijalne osnove drustvenog rada i na deo za zadovoljavanje licnih i zajednickih potreba radnih ljudi saglasno nacelu raspodele prema radu, odlucuju radni ljudi koji stvaraju taj dohodak, u skladu sa medjusobnom odgovornoscu i solidarnoscu i drustveno utvrdjenim osnovama za sticanje i rasdpodelu dohotka. Sredstva namenjena obnavljanju i prosirivanju materijalne osnove drustvenog rada zajednicka su osnova odrzavanja i razvoja drustva, tj. drustvene reprodukcije koju na osnovu samoupravljanja radni ljudi u svim oblicima udruzivanja rada i sredstava i u medjusobnoj saradnji organizacija udruzenog rada.



Moj prijedlog Ustava Bosne i Hercegovine
Članak I
Bosna i Hercegovina

1. Kontinuitet
"Bosna i Hercegovina", nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa svojim unutarnjim ustrojem izmijenjenim kako je to predviđeno ovim Ustavom, sa svojim sadašnjim međunarodno priznatim granicama. Ona ostaje članica Ujedinjenih naroda, a kao Bosna i Hercegovina može zadržati članstvo ili zatražiti prijem u organizacijama unutar sustava Ujedinjenih naroda, kao i u drugim međunarodnim ustanovama.

2. Demokratska načela
Bosna i Hercegovina je demokratska država, koja funkcionira sukladno zakonu i temeljem slobodnih i demokrastkih izbora.

3. Sastav
Bosna i Hercegovina se sastoji od 140 Općina koje po svom sastavu mogu biti većinski Srbske, Bošnjačke, Hrvatske ili jednakopravno Mješovite o čemu svaka općina moze da posebnim zakonom uredi većinski sastav.
Službeni jezici u Bosni I Hercegovini su Bosanski, Srbski I Hrvatski, a svaka Općina može svojim posebnim zakonom da reguliše koji se službeni jezik koristi na teritoriju pojedine Općine. Općine mogu zakonom da regulišu I tako da u pojedinim njenim djelovima se službeno koristi I drugi službeni jezik Bosne I Hercegovine ukoliko to odgovara nacionalnoj strukturi stanovništva pojedine Općine.

4. Stvaranje zajednica Općina
Općine mogu da se povezuju ukoliko se dogovore u Zajednicu Općina. Povezivanje može biti nacionalno, kulturno, interesno, jezičko I svako drugo osim institucionalnog.
Ustav Bosne I Hercegovine omogucava ujedinjenje dvije ili vise općina u jednu ukiliko se radi o Općinama koje imaju međusobnu administrativnu granicu ukoliko se Općine o tome dogovore..
5. Kretanje roba, usluga, kapitala i osoba
Sloboda kretanja postoji po cijeloj Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina i Općine neće ometati punu slobodu kretanja osoba, roba, usluga i kapitala po cijeloj Bosni i Hercegovini. Ni jedana Općina neće postavljati bilo kakve kontrole na granici između Općina
6. Glavni grad
Glavni grad Bosne i Hercegovine je Sarajevo.
7. Simboli
Bosna i Hercegovina će imati one simbole za koje se odluči njezina Parlamentarna skupština, a odobri ih Predsjedništvo.
8. Državljanstvo
Postoji državljanstvo Bosne i Hercegovine, koje uređuje Parlamentarna skupština.
a. Svi državljani Republike Bosne I Hercegovine su, samim tim, i državljani Bosne i Hercegovine.
b. Ni jedna osoba ne može samovoljno biti lišena državljanstva Bosne i Hercegovine, ili na drugi način ostavljena bez državljanstva. Nitko ne može biti lišen državljanstva Bosne i Hercegovine, iz bilo kojeg razloga kao što su spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, vezivanje za neku nacionalnu manjinu, imovina, rođenje ili drugi status.
c. Sve osobe koje su bile državljani Republike Bosne i Hercegovine neposredno prije stupanja na snagu Dejtonskog Ustava, državljani su Bosne i Hercegovine. Državljanstvo osoba koje su naturalizirane poslije 6. travnja 1992. godine, a prije stupanja na snagu Dejtonskog Ustava, uredit će Parlementarna skupština.
d. Državljani Bosne i Hercegovine mogu imati državljanstvo neke druge države, pod uvjetom da postoji bilateralni sporazum između Bosne i Hercegovine i te države kojim se to pitanje uređuje, a koji je odobrila Parlamentarna skupština sukladno članku IV, stavak 4, točka (d). Osobe s dvojnim državljanstvom mogu glasovati u Bosni i Hercegovini i u svojim Općinama samo ako je Bosna i Hercegovina zemlja njihova prebivanja.
e. Državljanin Bosne i Hercegovine u inozemstvu uživa zaštitu Bosne i Hercegovine. Svaka Općina može izdavati putovnice Bosne i Hercegovine svojim državljanima, na način kako to uredi Parlamentarna skupština. Bosna i Hercegovina može izdavati putovnice i onim državljanima kojima neka Općina nije izdala putovnicu. Postojat će središnji registar svih putovnica izdanih od strane Općina i Bosne i Hercegovine.

Članak II
Ljudska prava i temeljne slobode
1. Ljudska prava
Bosna i Hercegovina i sve Općine osigurat će najviši stupanj međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda. U tu svrhu oformljena je Komisija za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, kako to predviđa Aneks 6 Općeg okvirnog sporazuma.

2. Međunarodni standardi
U Bosni i Hercegovini izravno se primjenjuju prava i slobode garantirani Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i njezinim protokolima. Ovi akti imaju prioritet nad svim drugim zakonima.

3. Popis prava
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2. što uključuje:
a. Pravo na život.
b. Pravo osobe da ne bude podvrgnuta mučenju ili nehumanom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.
c. Pravo osobe da ne budu držana u ropstvu ili potčinjenosti ili da ne obnaša prisilan ili obvezatan rad.
d. Pravo na slobodu i sigurnost osobe.
e. Pravo na pravičano saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.
f. Pravo na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje.
g. Slobodu mišljenja, savjesti i vjere.
h. Slobodu izražavanja.
i. Slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja.
j. Pravo na ženidbu i udadbu, te osnivanje obitelji.
k. Pravo na imovinu.
l. Pravo na obrazovanje.
m. Pravo na slobodu kretanja i prebivanja.

4. Nediskriminacija
Uživanje prava i sloboda predviđenih ovim člankom ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovom Ustavu, osigurano je za sve osobe u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno i društveno podrijetlo, vezivanje za neku nacionalnu manjinu, imovina, rođenje ili drugi status.

5. Izbjeglice i raseljene osobe
Sve izbjeglice i raseljene osobe imaju pravo slobodno se vratiti u svoje domove. One imaju pravo, sukladno Aneksu 7 Općeg okvirnog sporazuma, da im se vrati imovina koje su bili lišeni tijekom neprijateljstava od 1991. godine i da im se dadne naknada za svu takvu imovinu koja im se ne može vratiti. Sve obveze ili izjave vezane za takvu imovinu, a koje su date pod prisilom, ništavne su.
6. Provedba
Bosna i Hercegovina, i svi sudovi, uredi, državni organi, i tijela kojima posredno rukovode Općine ili koja djeluju unutar Općina, primjenjivat će i poštivati ljudska prava i temeljne slobode navedene u stavku 2.
7. Međunarodni sporazumi
Bosna i Hercegovina će ostati ili postati strana ugovornica u međunarodnim sporazumima popisanim u Aneksu I ovom Ustavu.
8. Suradnja
Sve nadležne vlasti u Bosni i Hercegovini surađivat će sa, i omogućiti neograničen pristup: svim međunarodnim mehanizmima za praćenje ljudskih prava utemeljenim za Bosnu i Hercegovinu; nadzornim tijelima utemeljenim bilo kojim međunarodnim sporazumom navedenim u Aneksu I ovom Ustavu; Međunarodnom sudu za bivšu Jugoslaviju (a posebice će se pokoravati nalozima izdanim temeljem članka 29. Statuta toga Suda); i svim drugim organizacijama ovlaštenim od strane Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, s mandatom koji je u svezi sa ljudskim pravima ili humanitarnim pravom.
Članak III
Nadležnosti i odnosi između institucija Bosne i Hercegovine i Općina
1. Nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine
Slijedeći poslovi su u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine:
a. Vanjska politika.
b. Vanjskotrgovinska politika.
c. Carinska politika.
d. Monetarna politika kako je to predviđeno člankom VII.
e. Financiranje institucija i međunarodnih obveza Bosne i Hercegovine.
f. Politika useljavanja, izbeglica i azila kao i donošenje propisa o tome.
g. Provođenje međunarodnih i međuopćinskih krivičnopravnih propisa, uključujući i odnose sa Interpolom.
h. Postavljanje i rad zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih uređaja.
i. Donošenje propisa o transportu među općinama.
j. Kontrola zračnog prometa.

2. Nadležnosti Općina
(a) Općine imaju pravo uspostavljati posebne paralelne odnose sa susjednim državama, sukladno suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine.

(b) Svaka će Općina pružiti svu potrebnu pomoć vladi Bosne i Hercegovine kako bi ona mogla izvršavati međunarodne obveze Bosne i Hercegovine, s tim da će za financijske obveze koje je stvorila jedna općina bez suglasnosti drugih, prije izbora Parlamentarne skupštine i Predsjedništva Bosne i Hercegovine, biti odgovorna ta općina, osim u onoj mjeri u kojoj je ta obveza potrebna za nastavak članstva Bosne i Hercegovine u nekoj međunarodnoj organizaciji.

(c) Općine će ispuniti sve uvjete za sigurnost i zaštitu svih osoba u područjima pod njihovom nadležnošću održavanjem civilnih ustanova za provedbu pravnih propisa, koje će djelovati sukladno međunarodno priznatim standardima i uz poštivanje međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda navedenih u članku II, i poduzimanjem drugih podesnih mjera.

(d) Svaka općina može također sklapati sporazume sa državama i međunarodnim organizacijama uz suglasnost Parlamentarne skupštine. Parlamentarna skupština može zakonom urediti da takva suglasnost, za određene vrste sporazuma, nije potrebita.

e) Svaka Općina ili više Općina zajedno mogu pokrenuti inicijativu za obnavljanje drzavne zajednice sa susjednim drzavama bivsim Jugoslovenskim Republikama, a naročito se ta inicijativa može odnositi na susjedne države Republiku Srbiju I Republiku Hrvatsku koje su potpisnice Dejtonskog sporazuma… Konačnu odluku o eventualnom stvaranju državne zajednice sa bivsim Yu Republikama mogu donijeti svi građani Bosne I Hercegovine na referendumu dvotrećinskom većinom koji može raspisati isključivo Parlamentarna skupština Bosne I Hercegovine, ako odluku o raspisivanju referenduma podrži I Dom naroda Bosne I Hercegovine. Drzavna zajednica se moze uspostaviti samo ako se uspostavlja sa Srbijom I Hrvatskom istovremeno pod uslovom da ove susjedne drzave prihvate prijedlog ili inicijativu pokrenutu od strane institucija Bosne I Hercegovine…

3. Pravni sustav i nadležnosti Općine i institucija
(a) Sve vladine funkcije i ovlasti, koje po ovom Ustavu nisu izričito dodijeljene institucijama Bosne i Hercegovine, pripadaju Općinama.

(b) Općine i sve njihove niže jedinice u potpunosti će se pokoravati ovome Ustavu, koji dokida one odredbe zakona Bosne i Hercegovine i ustava i zakona općina koje su protivne Ustavu, kao i odlukama institucija Bosne i Hercegovine. Opća načela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog sustava Bosne i Hercegovine i Općina.
4. Koordinacija
Predsjedništvo može odlučiti da potpomogne koordinaciju medju Općinama u stvarima koje prema ovom Ustavu nisu u nadležnosti Bosne i Hercegovine, osim ako se neka Općina tome usprotivi u bilo kojem konkretnom slučaju.
5. Dodatne nadležnosti
(a) Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost i za one poslove o kojima se Općine suglase; koji su predviđeni u Aneksima 5-8 Općeg okvirnog sporazuma; ili koji su potrebiti za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke neovisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu s podjelom nadležnosti između institucija Bosne i Hercegovine. Mogu se po potrebi osnovati i dodatne institucije za obavljanje takovih nadležnosti.

(b) Tijekom šest meseci od stupanja na snagu ovog Ustava, Općine će započeti pregovore sa ciljem uključivanja u nadležnost institucija Bosne i Hercegovine u i drugih poslova, uključujući i korištenje energetskih resursa i zajedničke gospodarske projekte.
Članak IV
Parlamentarna skupština
Parlamentarna skupština ima dva doma: Dom naroda i Zastupnički dom.
1. Dom naroda
Dom naroda se sastoji od 20 delegata, od kojih su po pet delegata iz svakog konstitutivnog naroda (Srbi, Bošnjaci I Hrvati) I pet delegata ostalih naroda koji nisu konstitutivni narodi prema ovom Ustavu

(a) Nominirane hrvatske, bošnjačke, srpske I manjinske delegate predlažu Općine, a imenuje Parlamentarna skupština Bosne I Hercegovine.

(b) Dvanaest članova Doma naroda čine kvorum, s tim da su nazočna najmanje tri bošnjačka, tri hrvatska, tri srpska I tri delegata nacionalnih manjina.
2. Zastupnički dom
Zastupnički dom se sastoji od 140 zastupnika iz svake Općine po jedan zastupnik, koji se biraju u Općinama

(a) Članovi Zastupničkog doma biraju se izravno iz njihovih Općina sukladno izbornom zakonu koji treba donijeti Parlamentarna skupština. Prvi izbori će se, protivno tome, održati sukladno Aneksu 3 Općeg okvirnog sporazuma.

(b) Kvorum čini većina svih članova izabranih u Zastupnički dom.
3. Postupak
(a) I jedan i drugi dom sazvat će se u Sarajevu najkasnije trideset dana po njihovu izboru.
(b) Svaki će dom većinom glasova donijeti svoj poslovnik i od svojih članova izabrati jednog Srbina, jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, od kojih će jedan biti predsjedavajući, a druga dvojica dopredsjedavajući, s tim da se ove funkcije rotiraju između ove tri izabrane osobe.

(c) Za donošenje svih zakona bit će potrebna suglasnost oba doma.

(d) Sve odluke u oba doma donose se većinom glasova nazočnih članova koji su glasovali.

(e) Neka se predložena odluka Parlamentarne skupštine može proglasiti štetnom po vitalne interese bošnjačkog, hrvatskog ili srpskog naroda većinom glasova bošnjačkih, odnosno hrvatskih, odnosno srpskih delegata, izabranih sukladno stavku 1, točka (a). Za takvu će predloženu odluku u Domu naroda biti potrebita suglasnost većine bošnjačkih, većine hrvatskih i većine srpskih delegata koji su nazočni i koji glasuju. Prestavnici nacionalnih manjina ili ostalih naroda takođe mogu pokrenuti pitanje zaštite manjinskih interesa.

(f) U slučaju protivljenja većine bošnjačkih, hrvatskih, srpskih ili manjinskih delegata pozivanju na točku (e), predsedavajući Doma naroda odmah će sazvati Zajedničku komisiju sastavljenu od četiri delegata, od kojih su po jednog izabrali bošnjački, hrvatski, srpski I manjinski delegati, u svrhu rješenja tog pitanja. Ako Komisija u roku od pet dana ne uspije to pitanje riješiti, predmet će se uputiti Ustavnom sudu koji će ga po hitnom postupku ispitati da vidi ima li postupovnih nepravilnosti.

(g) Dom naroda može se raspustiti odlukom Predsedništva ili samog Doma, pod uvjetom da odluku Doma o raspuštanju izglasuje većina koja uključuje većinu delegata iz barem dva naroda: Bošnjaka, Hrvata ili Srba.
U ovakvoj odluci ne učestvuju nacionalne manjine
Međutim, Dom naroda iz prvog saziva nakon stupanja na snagu ovog Ustava ne može se raspustiti.

(h) Odluke Parlamentarne skupštine ne mogu stupiti na snagu prije njihova objavljivanja.

(i) Oba će doma u potpunosti objavljivati zapisnik sa svojih rasprava i javno voditi svoje rasprave osim u izuzetnim okolnostima, sukladno svojim poslovnicima.

(j) Delegati i članovi neće krivično ili građanskopravno odgovarati za djela počinjena u okviru njihovih dužnosti u Parlamentarnoj Skupštini.
4. Ovlasti
Parlamentarna skupština je nadležna za:
a. Donošenje zakona potrebitih za provedbu odluka Predsjedništva ili za izvršavanje odgovornosti Skupštine po ovom Ustavu.
b. Odlučivanje o izvorima i visini sredstava za rad institucija Bosne i Hercegovine i za podmirivanje međunarodnih obveza Bosne i Hercegovine.
c. Odobravanje proračuna za institucije Bosne i Hercegovine.
d. Odlučivanje o davanju suglasnosti na ratifikaciju ugovora.
e. Ostale stvari potrebite za izvršavanje njezinih dužnosti ili one koje su joj dodijeljene uzajamnim sporazumom općina

Članak V
Predsjedništvo
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine se sastoji od sedam članova: dva Bošnjaka, dva Hrvata, dva Srbina I jednog iz reda ostalih koje će birati parlamentarna Skupština Bosne I Hercegovine.
1. Izbor i trajanje mandata
(a) Članovi Predsjedništva biraju se Prostom većinom u Parlamentarnoj Skupštini Bosne I Hercegovine tako što će parlamentarna Skupština predložiti preko svojih poslanika dva Srbina, Dva Hrvata, dva Bošnjaka I jednog iz reda ostalih naroda…Članovi presjedništva će se smatrati izabranima kad njihov izbor potvrdi Dom naroda Bosne I Hercegovine, a presjednika presjedništva će birati članovi izabranog presjedništva između sebe vodeći pritom računa o nacionalnom ključu da nebude presjednik presjedništva iz jednog naroda dva puta uzastopno izabran.

(b) Mandat članova Predsjedništva izabranih na prvim izborima trajat će četiri godine; Članovi će imati pravo biti birani na još jedan uzastopni mandat, slijedom kojeg naredne četiri godine neće imati pravo biti birani.
2. Postupak
(a) Predsjedništvo će donijeti svoj poslovnik o radu kojim će se predvidjeti adekvatno obavještavanje o sazivanju svih sjednica Predsjedništva.

(b) Članovi Predsjedništva će između sebe izabrati predsjedavajućeg. Za prvi mandat Predsjedništva predsjedavajući će biti član koji je dobio najveći broj glasova. Nakon toga način biranja predsjedavajućeg, rotacijom uključujući I ostale narode, što će posebno odredit Parlamentarna skupština, sukladno članku IV, stavak 3.

(c) Predsjedništvo će nastojati da sve odluke Predsjedništva donosi konsenzusom (tj. one koje se tiču pitanja koja proizlaze iz članka V/3, točke (a) do (e)). Međutim, te odluke, pod uvjetima iz točke (d) ovog stavka, može donijeti većina članova ako propadnu svi napori da se postigne konsenzus.

(d) Član Predsjedništva koji je glasovao protiv neke odluke Predsjedništva može dati izjavu da je ta odluka štetna po vitalne interese naroda kojem pripada, a sve u roku od tri dana nakon usvajanja te odluke. Takova će se odluka odmah podnijeti Domu naroda.. Ako je izjava potvrđena dvotrećinskom većinom delegata Doma naroda u roku od deset dana od njezina podnošenja, sporna odluka Predsjedništva neće stupiti na snagu.
3. Ovlasti
Predsjedništvo je nadležno za:
a. Vođenje vanjske politike Bosne i Hercegovine.
b. Imenovanje veleposlanika i drugih međunarodnih predstavnika Bosne i Hercegovine. Zastupanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim i europskim organizacijama i institucijama i traženje članstva u onim organizacijama i institucijama u kojima Bosna i Hercegovina nije član.
d. Vođenje pregovora o sklapanju međunarodnih ugovora Bosne i Hercegovine, otkazivanje i uz pristanak Parlamentarne skupštine, ratificiranje takvih ugovora.
e. Izvršavanje odluka Parlamentarne skupštine.
f. Predlaganje, na preporuku Savjeta ministara, godišnjeg proračuna Parlamentarnoj skupštini.
g. Podnošenje izvješća na zahtjev, ali najmanje jedanput godišnje, Parlamentarnoj skupštini o izdacima Predsjedništva.
h. Koordiniranje, po potrebi, sa međunarodnim i nevladinim organizacijama u Bosni i Hercegovini.
i. Obavljanje i drugih funkcija potrebitih za izvršavanje njegovih dužnosti koje mu dodijeli Parlamentarna skupština ili na koje pristane većina Općina.
4. Vijeće ministara
Predsjedništvo će imenovati predsjedavajućeg Vijeća ministara, koji će preuzeti dužnost nakon potvrde od strane Zastupničkog doma. Predsjedavajući će imenovati ministra vanjskih poslova, ministra za vanjsku trgovinu i druge ministre po potrebi, a koji će stupiti na dužnost po potvrdi Zastupničkog doma.

(a) Predsjedavajući i ministri zajedno čine Vijeće ministara s obvezom provodjenja politike i odluka Bosne i Hercegovine u oblastima navedenim u članku III, stavak 1, 4. i 5, i podnošenja izvješća Parlamentarnoj skupštini (uključujući barem jedno izvješće godišnje o izdacima Bosne i Hercegovine).

(b) Predsjedavajući će imenovati ministre vodeći računa o nacinalnoj zastupljenosti svih konstitutivnih naroda, kao I zastupljenosti ostalih naroda, a koji će stupiti na dužnost nakon potvrde Zastupničkog doma.

(c) Vijeće ministara dužno je dati ostavku ako mu u bilo koje vrijeme Parlamentarna skupština izglasuje nepovjerenje.
5. Stalni komitet
(a) Svaki će član Predsjedništva, po službenoj dužnosti, imati ovlast civilnog zapovjednika oružanih snaga. Ni jedna Općina ili više Općina zajedno ne smije prijetiti silom ili koristiti silu protiv druge ili drugih Općina. Sve će oružane snage u Bosni i Hercegovini djelovati sukladno suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine.

(b) Članovi Predsjedništva izabrat će Stalni komitet za vojna pitanja koji će koordinirati aktivnosti oružanih snaga u Bosni i Hercegovini. Članovi Predsjedništva ujedno su i članovi Stalnog komiteta.
Članak VI
Ustavni sud
1. Sastav
Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima sedam članova.

(a) Svaki član Presjedništva Bosne I Hercegovine predlaže po jednog sudiju Ustavnog Suda, a prestavnički dom I Dom naroda imenuje odnosno konačno bira predložene sudije Ustavnog Suda.

(b) Suci će biti istaknuti pravnici visokih moralnih kvaliteta. Svaka osoba s pravom glasa i takvim kvalifikacijama može biti sudac Ustavnog suda.

(c) Mandat prvoimenovanih sudaca bit će pet godina, osim ako prije ne daju ostavku ili ne budu s razlogom smijenjeni konsenzusom ostalih sudaca. Prvoimenovani suci nemaju pravo biti ponovno imenovani. Svi kasnije imenovani suci obnašat će svoju dužnost do dobi od 70 godina, ukoliko prije ne podnesu ostavku ili ne budu s razlogom smijenjeni konsenzusom ostalih sudaca.

(d) Za imenovanje sudaca nakon pet godina od prvog imenovanja, Parlamentarna skupština može zakonom utvrditi drugačiji način izbora sudaca Ustavnog Suda.
2. Postupak

(a) Većina svih članova Suda čini kvorum.

(b) Sud će donijeti svoj poslovnik o radu većinom glasova svojih članova. Sud će voditi javne rasprave, a svoje odluke će obrazlagati i objavljivati.
3. Nadležnost
Ustavni sud će podržavati ovaj Ustav.

(a) Ustavni sud ima isključivu nadležnost odlučivanja o svim sporovima koji proisteknu iz ovog Ustava između Općina, ili između Bosne i Hercegovine i bilo koje od Općina, ili između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali se ne ograničavajući se na to:
· Je li odluka neke Općine da uspostavi posebne paralelne odnose sa susjednom državom sukladna ovom Ustavu, uključujući i odredbe koje se tiču suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.
· Je li neka odredba zakona bilo koje Općine sukladna ovom Ustavu.
Spor može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući ili dopredsjedavajući jednog od domova Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata jednog od domova Parlamentarne skupštine, ili jedna bilo koja Općina.
(b) Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

(c) Ustavni sud će imati nadležnost za pitanja koja mu podnese bilo koji sud u Bosni i Hercegovini, a koja se tiču toga je li neki zakon o čijoj valjanosti ovisi njegova odluka sukladno ovom Ustavu, s Europskom konvencijom za ljudska prava i temeljne slobode i njezinim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili koja se tiču postojanja ili djelokruga nekog općeg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.

4. Odluke
Odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Članak VII
Centralna banka
Centralna banka Bosne i Hercegovine je jedina vlast za izdavanje valute i monetarnu politiku u cijeloj Bosni i Hercegovini.

1. Nadležnosti Centralne banke odredit će Parlamentarna skupština. Izuzetno, tijekom prvih šest godina po stupanju na snagu ovog Ustava, ona ne može davati kredite pravljenjem novca, djelujući u tom pogledu kao valutni odbor; nakon kojeg perioda joj Parlamentarna skupština može dodijeliti te ovlasti.

2. Upravni odbor Centralne banke Bosne i Hercegovine sastojat će se od pet osoba koje imenuje Predsjedništvo na period od šest godina. Odbor će između svojih članova izabrati Guvernera na period od šest godina.

Članak VIII
Financije

1. Na prijedlog Predsjedništva Parlamentarna skupština će svake godine usvajati proračun koji će pokrivati izdatke potrebne za izvršavanje odgovornosti institucija Bosne i Hercegovine i za ispunjavanje međunarodnih obveza Bosne i Hercegovine.

2. Ako se takav proračun ne usvoji pravodobno, koristit će se proračun iz prethodne godine na privremenoj osnovi.

3. Općine će osigurati srazmjerno svome proračunu proračun Bosne I Hercegovine kako to zakonom utvrdi Parlamentarna skupština Bosne I Hercegovine.
Članak IX
Opće odredbe

1. Ni jedna osoba koja izdržava kaznu izrečenu od strane Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju i ni jedna osoba koja je pod optužbom Suda i koja se oglušila o poziv da se pojavi pred Sudom, ne može se kandidirati, niti može obnašati nikakvu naimenovanu, izbornu ili drugu javnu funkciju na teritoriju Bosne i Hercegovine.

2. Naknada za osobe koje obnašaju službu u institucijama Bosne i Hercegovine ne može se smamanjivati tijekom mandata obnašatelja službe.

3. Dužnosnici postavljeni na položaje u institucijama Bosne i Hercegovine odražavat će opći sastav naroda Bosne i Hercegovine.
Članak X
Izmjene i dopune
1. Postupak za izmjene i dopune
Izmjene i dopune ovoga Ustava mogu se vršiti odlukom Parlamentarne skupštine donesenom dvotrećinskom većinom nazočnih delegata koji su glasovali u Zastupničkom domu.
2. Ljudska prava i temeljne slobode
Ni jedna izmjena ili dopuna ovog Ustava ne može dokinuti ili umanjiti ni jedno od prava i sloboda navedenih u članku II ovog Ustava ili izmijeniti ovaj stavak.
Članak XI
Prijelazne odredbe
Prijelazne odredbe koje se tiču javnih službi, pravnih i drugih pitanja izložene su u Aneksu II ovome Ustavu.
Članak XII
Stupanje na snagu
1. Ovaj Ustav će stupiti na snagu nakon potpisivanja sto ga prihvati Parlamentarna Skupština Bosne I Hercegovine kad prestaje da važi Dejtonsi ustav I Ustav Republike Bosne I Hercegovine

2. U roku od tri mjeseca od stupanja na snagu ovoga Ustava, sve Općine će donijeti izmjene I dopune svojih zakona kako bi ih usuglasili s ovim Ustavom, sukladno članku III, stavak 3. točka (b).
Aneks I
Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini
1. Konvencija o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida (1948)
2. Ženevske konvencije I-IV o zaštiti žrtava rata (1949) i njihovi Dopunski protokoli I-II (1977)
3. Konvencija koja se odnosi na status izbjeglica (1951) i Protokol (1966)
4. Konvencija o državljanstvu udatih žena (1957)
5. Konvencija o smanjivanju broja osoba bez državljanstva (1961)
6. Međunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije (1965)
7. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (966) i Opcioni protokoli (1966 i 1989)
8. Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966)
9. Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije prema ženama (1979)
10. Konvencija protiv mučenja i drugog nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (1984)
11. Europska konvencija o sprječavanju mučenja i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (1987)
12. Konvencija o pravima djeteta (1989)
13. Međunarodna konvencija o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji (1990)
14. Europska povelja za regionalne jezike i jezike manjina(1992)
15. Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina (1994)
Aneks II
Prijelazne odredbe
1. Zajednička privremena komisija

(a) Strane ovim osnivaju Zajedničku privremenu komisiju s mandatom da raspravlja praktična pitanja vezana za provedbu Ustava Bosne i Hercegovine i Općeg okvirnog sporazuma i njihovih Aneksa, i da daje preporuke i prijedloge.

(b) Zajednička privremena komisija sastojat će se od sedam osoba koje će imenovati prvo izabrano presjedništvo Bosne I Hercegovine.

(c) Sastancima Komisije predjsedavat će osoba koju članovi većinom glasova između sebe izaberu.
2. Kontinuitet pravnih propisa
Svi zakoni, propisi i sudski poslovnici koji budu na snazi na teritoriju Bosne i Hercegovine kad Ustav stupi na snagu, ostaju na snazi u onoj mjeri u kojoj se ne kose s Ustavom, sve dok nadležno vladino tijelo Bosne i Hercegovine ne odredi drugačije.
3. Sudski i administrativni postupci
Svi postupci pred sudovima ili upravnim tjelima, koji budu djelovali na teritoriju Bosne i Hercegovine u trenutku kad Ustav stupi na snagu, nastavit će se prema istima ili će biti preneseni na druge sudove ili tijela u Bosni i Hercegovni, sukladno zakonima koji određuju nadležnost takovih službi.
4. Državni organi
Vladini uredi, institucije i druga tijela Bosne i Hercegovine radit će sukladno važećim propisima dok ovi ne budu izmijenjeni novim sporazumom ili zakonom.
5. Ugovori
Svi ugovori koje je ratificirala Bosna i Hercegovina prije stupanja na snagu ovog Ustava smatrat će se važećim…Svi ugovori koje su potpisali entiteti predočit će se članovima Predsjedništva u roku od petnaest dana po stupanju na dužnost; svaki takav ugovor koji se ne predoči, bit će poništen. U roku od šest mjeseci nakon prvog saziva Parlamentarne skupštine, na zahtjev bilo kojeg člana Predsjedništva, Parlamentarna skupština će razmatriti hoće li poništiti još koji takav ugovor.


MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
39749

Powered by Blogger.ba